HRVATSKE “MOLIÉRADE” NA FRANCUSKOM

première couv moliérades.png

Najavom objave knjiga u Parizu s prijevodima komedija iz 18. stoljeća – dubrovačke “Ilija Kuljaš” i korčulanske “Andro Stitikeca” hrvatsko dramsko pismo postaje dostupno francuskom, odnosno frankofonom čitateljstvu. Ove komedije, inspirirane Molièreovim djelom, svjedoče o ranom zanimanju Hrvatske za francusku književnost te u godini 400. obljetnice Molièreova rođenja ovo izdanje dodatno osnažuje hrvatsko-francuske književne odnose.

SKUPNA DJELA MLADIH PLEMIĆA

Naime, u Parizu, u izdanja Prozora, čija urednička linija ima za cilj predstaviti francuskoj i publici francuskog govornog područja prijevode klasičnih ili suvremenih hrvatskih dramskih djela, najavljuju izdanje posvećeno dvjema hrvatskim “molièradama”: Ilija Kuljaš i Andro Stitikeca, komedije u prozi prve polovice 18. stoljeća. Projekt je financiralo Ministarstvo kulture RH, profesor Guy Spielmann sa Sveučilišta Georgetown u Washingtonu, stručnjak za takozvane neknjiževne žanrove kao što su sajamsko kazalište i Commedia dell’arte, napisao je predgovor, a profesorica komparativne književnosti Cvijeta Pavlović s Filozofskog fakulteta u Zagrebu pogovor o recepciji Molièra u hrvatskoj književnosti. Ovi ukršteni pogledi tako uokviruju i ilustriraju odnose ovih dviju komedija s njihovom izvornom referencom.

     Jer, doista, Molière je vrlo rano zaveo Hrvatsku, a posebno Ragusu. Tako je prevedeno više od dvadeset ovih drama, ponekad vrlo rano na današnjem hrvatskom području, od kraja života francuskog dramatičara do prvih desetljeća 18. stoljeća, te inspiriralo autore već postojeće prozne komedije, “smješnica”, djelomično pod utjecajem komedija erudita i dell’arte. Autori su uglavnom anonimni, ponekad neizvjesni, iznimno su i poznati. Navode se vjerojatna ili moguća imena ili pretpostavka da se radi o skupnim djelima mladih plemića grupiranih u kazališne družine koji su prevodili i postavljali Molièrea na mjestima gdje su se ljudi tih pomorskih gradova okupljali, istražujući mogućnosti francuskih komedija da izraze svoje svakodnevno postojanje.

RUGANJE SLUGA GOSPODARIMA

A ako se jedni više drže izvornog teksta, drugi se bez skrupula udaljavaju od njega pridonoseći afirmaciji originalnosti dramaturškog stvaralaštva u i oko Raguse. Među ovim drugima su nedvojbeno Ilija Kuljaš i Andro Stitikeca. Prvi, inspirirantrima Molièreovim komedijama (Škrtac, Umišljeni bolesnik i Ženidba usilovana), slobodno miješa odlomke i elemente triju. Drugi preuzima Građanina plemića, ali ne doslovce, odstupa od originala i ne ustručava se integrirati lik Pulcinelle iz Commedie dell’arte uz Coviella koji je već prisutan u izvornom tekstu, kao i prizore koji su strani francuskom izvorniku. U oba slučaja Francuska i Versailles se udaljuju: radnja je transponirana na jadransku obalu, među domaćim stanovništvom, jezikom narodnim, slobodnog izraza, upotrebom dijalekata, ponekad dvosmislenih ili danas zaboravljenih izraza , opskurnih arhaizama. Dakle, ove su komedije dubrovačke i korčulanske. Ali kao i kod Molièrea, komedija je povod za društvenu kritiku, gdje se sluge rugaju gospodarima koji bez njih ne mogu riješiti svoje probleme.

KOMEDIJE HIBRIDNOG ŽANRA

No, moglo se pomisliti da će ovi komadi, nikad objavljeni u svoje vrijeme, nastali prečitavanjima i adaptacijama, promjenama mjesta zbivanja i transpozicijama, autora i projekata koji su ostali u sjeni kazališne povijesti, prožeti svakodnevnim životom ulice Raguse i Korčule, brzo biti prezreni, zaboravljeni i izgubljeni. Pretpostavka se nije ostvarila zahvaljujući nekolicini istraživača koji dva do tri stoljeća kasnije još uvijek nastoje pronaći, usporediti i dešifrirati ono malo rukopisa koji su do nas došli. To je moglo skrajnuti komedije na marginu kazališne povijesti. Međutim, sada, s četiristogodišnjicom Molièreova rođenja, ovi su tekstovi predmet nove pažnje, ponovnog otkrivanja, a možda i ponovnog vrednovanja. Više od prijevoda, ove su komedije hibridnog žanra potencijalno dio specifične hrvatske kazališne povijesti, poveznica između velikih imena klasične jadranske književnosti i europske književne i kazališne povijesti.

IGNORIRANA BAŠTINA EU

Na svoj način, ove su komedije, zajedno s drugim popularnim “frančerijama” ili  “smješnicama” 17. i 18. stoljeća, njegovale i održavale kazališni život na ovim prostorima, integrirale ih u europski književni razvoj, izumjevši pritom novu dramsku vrstu u kojoj je stvarni život, onaj naroda u njegovu vremenu, postao plodno tlo za novu književnost, koja zasigurno nije obilježila hrvatski kao što je s francuskim učinio “Molièreov jezik”, ali će činiti izvornu kazališnu formu koja danas zaslužuje priznanje hrvatske posebnosti u povijesti europske klasične književnosti, afirmirajući univerzalizam kojeg su namah uočili autori sada skriveni iza svojih tekstova.

     Također, može se zažaliti što ova kazališna vrsta, koja se proteže od “molièrada” do “smješnica” preko drugih “frančezarija” i “talijenarija”, možda nije u Hrvatskoj privukla svu pozornost koju zaslužuje. U svakom slučaju, “molièrade” su predmet sve većeg interesa u Francuskoj, stručnjaka koji otkrivaju čitav dramsko-kazališni prostor čiji je ishodište njihova vlastita književna povijest i može samo da nas raduje što istraživači poput Claudea Bourquija, Georgesa Forestiera, Guya Spielmanna podstiču afirmaciju ove dosad ignorirane europske baštine.

Nicolas Raljević

24/06/2022

PANOPTICUM.png