PROZOR-IZDANJA

Nikola Raljević

​

 

PROFESOR KOJI JE PREVODIO SA ENTUZIJAZMOMGOLGOTAOD KRLEŽE NA FRANC

​

 

JRaljević je dosad preveo 42 naslova hrvatskih autora bez ikakve potpore francuskih ili hrvatskih institucija. Trenutačno radi na prijevodu Dunda Maroja, koji će biti prvi francuski prijevod izvorne verzije Držićeve komedije.

 

Tekst od

Karmela DEVIĆ

 

 

 

 

 

 

​

​

​

​

​

 

       Jusqu Raljević je dosad na francuski preveo 42 naslova hrvatskih autora. Trenutno radi na prijevoduDundo Maroje, što će biti prvi francuski prijevod izvorne verzije Držićeve komedije. PrevestiDundo Maroje, poslužio se izdanjem Frana Čale. “  Tu ima mnogo bilješki, koje objašnjavaju mnogo o kontekstu, običajima. Konačno, tako čitaju i HrvatiDundo Maroje ,” kaže.

​

       Dundo Marojeje gotovo i nije gotovo. " Zavisi ", rekao je Raljević. “  Trebalo mi je više od godinu dana da ga prevedem, sada sam gotov, ali možda će trebati još dvije godine za “ fignoler_cc781905 -5cde-3194 -bb3b-136bad5cf58d_»… Moram se vratiti na tekst, na nekoliko odlomaka, često ponovno čitam ovaj prijevod, ispravljam, pogledam original. Nikad kraja nema. Zasad još nisam zadovoljan, neki odlomci mi se ne sviđaju, dapače, ima još na čemu raditi. Neprekidno. Ne radim samo naDundo Maroje, ponekad odustanem, radim na nečem drugom, pa se tome vratim. To sam radio i drugdje kad sam prevodioSkup.

​

      _cc781905- 5cde-3194-bb3b-136bad5cf58d_ Prije godinu dana prevoditeljica Raljević osnovala je izdavačku kuću Prozor (https://prozor-editions.com) jer je, kaže, imao " ne samo dobru volju, već i priliku da to učini ". Predaje francuski jezik i pismo u srednjoj stručnoj školi Claude Garamont u pariškom predgrađu, gdje se formiraju zanati za grafički dizajn, grafičko programiranje i tisak...

​

      _cc781905- 5cde-3194-bb3b-136bad5cf58d_ Prozor je, objašnjava, zapravo “  prozor iz Francuske kroz koji se vidi što se radi u hrvatskom kazalištu ”. Raljevića nosi vrlo osoban i intiman poštar : “  Mama mi je Francuskinja, tata Dalmatinac, meni je Prozor_cc781905-5cde-3194-bb56bada5 cf- 13 vrata između Francuske i Hrvatske. Ja sam profesor u školi gdje mogu tiskati i izdavati knjige, a da to nije preskupo. Istina je da gubim novac izdajući hrvatske drame, ali to nije važno, glavno je da te drame postoje. A ako ostanu, možda ih netko i pročita. Za mene je to avantura, bio sam sretan već kad sam počeo prevoditi drame, a sad kad ih mogu i uređivati – to je joy ”, kaže.

​

      Jusqu'à présent, aux éditions Prozor, objavljene su tri knjige :Gospoda Glembajeviod Krleže,Dubrovačka trilogijaod Vojnovića iAmerička jahta u splitskoj luciautora Milana Begovića.

​

       Bientôt , on će izaćiGolgota, ondaIgra za dvojeTita Strozzija, au planu za kraj godine i izdanjeSkupod Držića. Naslovi koje objavljuje tiskani su u nakladi od dvjestotinjak primjeraka. Dio šalje u tri pariške knjižare, dio djela namijenjen je zagrebačkom knjižaru Le Cœur de la watermelon (Srce lubenice) u ulici Opatovina, a dio nudi najvažnijim pariškim knjižnicama, poput Sorbonne i drugih. Prethodno je kontaktirao knjižnice i knjižare prije tiskanja prve knjige, kaže. Pobrinuo se za njihov interes. Međutim, postoje i drugi ljudi koji su zainteresirani. Čak i ako je to samo da dobijete knjigu na dar.

​

       Raljević (54) sin je Hrvata koji je krajem 50-ih godina prošlog stoljeća napustio mjesto Sali na Dugom otoku u Francuskoj, a mirovinu je dočekao u Parizu kao radnik. Ni danas ni prije nisu puno pričali zajedno na hrvatskom.

​

       Nicolas Raljević je najprije naučio francuski, tek kasnije, kad je već krenuo u školu, sve češće se suočavao s hrvatskim, točnije s dijalektom kojim govorimo u Sali, kada su ga roditelji poslali u Hrvatsku tijekom školski praznici. Sjeća se da je imao sigurno šest-sedam godina kad su ga prvi put ostavili kod djeda, tete… “  Živio sam u Hrvatskoj, vidio sam drugu djecu kako se igraju loptom , pridružio sam im se, prvo sam naučio psovati, kao i svi drugi, nakon toga sam počeo čitati stripove, i tako dalje... E, sad me čuješ. Naučio sam više o ovom dijalektu nego o standardnom jeziku. Kasnije sam se uhvatio rječnika, gramatika, želio sam napredovati, želio sam učiti, ali ni danas nisam siguran da nešto znam..._cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_»

​

      Beaucoup d'années se sont écoulées avant qu odlučuje usavršavati svoj hrvatski studirajući na Sorboni. “  Proveo sam godinu dana u razredu. Vrlo rijetko govorim hrvatski. Osim kad odem u Hrvatsku. Malo govorim, ali puno čitam. Puno bolje razumijem nego što govorim. Godinama se mučim sa svim tim varijacijama i nikad neću imati mira. Gramatika je teška ,” kaže.

​

       L Zanimanje za francuski jezik i književnost dovelo ga je u zrelim godinama do zanimanja za hrvatski jezik i književnost. Najprije su ga zanimali francuski dramatičari, a godinama kasnije otkriva i hrvatske.

​

      Il y a une dizaine d'années, he prevedenoMetastazeautora Alena Bovića. “  To me ohrabrilo i zainteresiralo. Pokušao sam ići dalje, htio sam raditi na nečem složenijem. Ovako sam napravio prijevodGospoda Glembajevikoja je javno pročitana 2012. u Carrousel du Louvre tijekom Hrvatskog festivala u Francuskoj “ Croatie, la voilà ”. Članovi trupe Comédie Française čitali su je pod vodstvom Laurenta Muhleisena. »

​

      Entre autres traductions de Raljević, citons une dizaine iz naslova :venera pobjednicaiBožji čovjekMilan Begović,Klara DombrovskaJosip Kulundžić,Igra za dvojeautora Tita StrozzijaTigarMarijan Matković,PlaninaAntun Soljan…

 

      La plus grande partie de ces traductions s' provodi se tijekom boravaka na Dugom otoku gdje se nalazi stara očinska kuća. “  Volim mir na Dugom otoku izvan ljeta… Volim puno čitati, plivati, svako jutro trčim. Ustajem rano, čim svane dan. Trčim pa idem u kupovinu, u lokalnu trgovinu, čitam novine, pa se zaključam u kuću i prevodim. Traje cijeli dan. Nema ništa bolje od rada na otoku. Na kraju, prepoznaju ga mnogi hrvatski umjetnici. »

​

       Il dodaje kako mu je velika želja prevesti nešto iz opusa Arsena Dedića. Nedavno je čitaopolitički brakautora Fadila Hadžića. Možda ću ga uskoro prevesti, jer je to prilično lagan tekst, a poslužit će mi kao svojevrsni odmor prije ponovnog čitanja i ispravljanjaDundo Maroje.

​

       Il prosječno boravi u Hrvatskoj, uključujući sva razdoblja – a pritom broji i sve tjedne u godini – oko tri mjeseca godišnje. "  Ovo bi moglo biti četiri mjeseca ", kaže. Zapravo, svi praznici koji u francuskom školskom sustavu predstavljaju puno.

​

       Il tako ide na Dugi otok svakih mjesec i pol. Obično dva tjedna. Ljeti je tada dva mjeseca. Obično je u Salima, ali ide u Zagreb, Split, Pulu, ide tamo gdje se vrte neke predstave s repertoara tamošnjeg kazališta. Vidio jeDundo Marojenekoliko godina ranije u kazalištu Gavella, to ga je potaknulo da pročita dramu, a kasnije i da se prihvati njezina prijevoda.

​

       Il dodaje dok čavrljamo da je u veljači gledao u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebukralj Lear. IRichard IIIu Gavelli. Spomenuo jeNevidljiviTene Štivičić, produkcija Zagrebačkog kazališta mladih. U kazalište odlazi četrdesetak puta. Jednu godinu je, kaže, brojao ; rezultat toga je da je u Francuskoj i Hrvatskoj bio na 42 predstave, a smatra da mu je ova godina po posjećenosti kazališta bila prosječna. Možda nema previše smisla, ali spontano se upušta u usporedbu kazališnih života Pariza i Zagreba. Osim što u glavnom gradu Francuske ima više kazališnih prostora, neusporedivo više internacionalnih trupa, napominje : " Ne mislim da je kazalište u Hrvatskoj nije razvijeno. Kad sam u Hrvatskoj, volim pogledati predstave domaćih dramatičara, iako gledam i dosta stranih djela. Vidio sam prije otprilike mjesec i polEro s onoga svijetau Hrvatskom narodnom kazalištu. Sviđa mi se zagrebačko kazalište jer mislim da se u njemu osjeća pečat srednje Europe, drugačiji je mentalitet i ovdje su određena važna djela drugačije istaknuta. Recimo, zanimljivo mi je vidjeti Shakespearea u Zagrebu, tamo uvijek nađem nešto specifično.

​

       Ou , rekao je, sjeća se da jeTartuffevidio je u Gavelli bio najboljiTartuffenikad nije vidio, a vidio je desetak raznih uprizorenja. "  Ali do Gavelle nikad nisam vidioTartuffeu ovako komičnoj inscenaciji nitko se nije usudio ići tako daleko u humoru kao Hrvati. Upravo me to drugačije čitanje u Hrvatskoj malo iznenadilo. Volim ići u ova mala zagrebačka kazališta. Publika u hrvatskim kazalištima je heterogenija nego u Francuskoj. U Zagrebu, u Splitu često gledam mlade u kazalištima ; u Francuskoj dominira starija populacija. U Hrvatskoj nije rijetkost da ljudi pored mene prošapću koju riječ tijekom nastupa. U Francuskoj je to nezamislivo. Francusko kazalište je zatvorenije, elitističkije, vodonepropusnije, i mislim da to nije dobro. »

​

​

Karmela Devlić

Globus/Jutarnji list, 06. 04. 2018. godine.

​