PROZOR-IZDANJA

Predgovor

po

Nikola Raljević

​

​

Kazalište i tradicijska kultura duboke Hrvatske na početku XX. stoljeća

​

​

​

​

​

​

​

​

​​​

​

Hrvatska, unatoč relativno maloj površini i oko četiri milijuna stanovnika, ima vrlo raznoliku etnografsku baštinu. Stoga se može podijeliti u četiri glavne regije: obalnu, planinsku, središnju i istočnu. No, ako su danas obala i glavni grad Zagreb poznatiji zbog ubrzanog otvaranja ovog prostora svjetskom turizmu od početka ovog stoljeća, potrebno je prepoznati određeno neznanje u Francuskoj i drugdje za ostale zone. zatvorena izvan glavnih turističkih ruta. Od zapada prema istoku, gorska, središnja i ravničarska Hrvatska ipak bi zasluživala veći interes za otkrivanje zemlje i njezine kulture.

      Ove se regije razlikuju prema svojim prirodnim posebnostima, neslavenskom kulturnom baštinom naslijeđenog starog stanovništva i imali različite povijesne sudbine. Pod utjecajem su širokih kulturnih prostora (mediteranski, balkanski, srednjoeuropski). Zbog toga se razlikuju i po svojim kulturnim obilježjima, au svakoj od ovih relativno malih regija Hrvatske nalazimo raznoliko etnografsko bogatstvo. Ta raznolikost ne dijeli hrvatsku popularnu kulturu, već svjedoči o sposobnosti hrvatskog naroda da se prilagodi životnim uvjetima i da na njih kreativno odgovori. U načinu života iu području kulture pitanja su vrlo složena. Diljem jugoistočne Europe stanovništvo se kroz stoljeća intenzivno selilo, a posebice tijekom turskih osvajanja. Izbjeglice s juga i istoka stoljećima su hrlile u Hrvatsku: novi stanovnici su, dakle, sa sobom donijeli svoj način života i svoju kulturu, a susreti i miješanja stanovništva doveli su i do miješanja kulturnih elemenata. Kulturne granice ovih regija stoga nisu ni precizne niti uvijek vrlo jasne. Među njima ima prijelaznih prostora u kojima se miješaju elementi iz dvije ili čak tri zone.

 

 

GORSKA HRVATSKA

Život u planinskim predjelima Hrvatske protekao je u neprestanoj borbi s prirodom. Dio planinskog terena u unutrašnjosti je kamenit, a drugi dio prekriven planinskim šumama. U krškim područjima sa skromnom vegetacijom ljudi su u vječnoj potrazi za plodnim tlom, pašnjacima i vodom. U područjima gustih šuma bore se sa svojim nepraktičnim, napornim sredstvima sječe i transporta drva. U prošlosti su živjeli od stočarstva, uglavnom ovaca, te obrađivali male komade zemlje. Stočari su selili stada u potrazi za ispašom, mlijeko su prerađivali u trajnije mliječne proizvode, šišali i prerađivali runo ovaca u vunu za tkanje i pletenje.

Ovu regiju karakterizira izrazita prevlast muškaraca nad ženama. Muškarci su svakodnevno bili uglavnom pastiri s osobitim darom za rezbarenje drveta. Prema predaji, oni su junaci vremena bitaka protiv Turaka, s oružjem pri ruci, čak i onda kada je ono izgubilo svoju važnost i postalo ukras. Oni su izrađivači i svirači glazbala (gusle, gajde, dvofrule) te pjevači planinskih napjeva s posebnom tehnikom pjevanja i netemperiranim ljestvicama. Oni plešukolou snažnoj dinamici, po vrlo starom, raširenom obrascu, najčešće bez glazbene pratnje. Svečana odjeća primjer je jednostavnosti kroja i velikog bogatstva ornamenata u tkanju i vezu. Odabir boja, materijala i uzoraka primjer je istančanog i istančanog ukusa.

     Stanovnici ove regije također su bili bogati radni emigranti u inozemstvu. Ovčarstvo, prerada vune i mlijeka, lončarstvo i drvorezbarstvo nastavljaju se do sredine 20. stoljeća, mjestimice i dulje. Neki izrađivači glazbenih instrumenata nastavljaju obiteljsku tradiciju i danas u Kuterevu u Lici i Zelovu u Dalmatinskoj zagori, gdje još nekolicina izrađuje druge drvene predmete i dječje igračke.

   cc781905-5cde-3194-bb3b-136bad5cf58d_ Ručni rad ističe rezbarenje drva, preradu vune i predmete od tekstila za kućanstvo, tronošce i vunene stoliće, stolice, posebna voditeljska stolica, drveno i keramičko posuđe za kuhanje i jelo, glazbeni instrumenti. Vunene tkanine, tkanje i vez na vunenoj tkanini stoljetni su plod istančanog osjećaja za sklad boja i šara, dokaz velike umjetnosti žene. Isto vrijedi i za muško znanje obrade drveta i ukrašavanja drvenih predmeta raznim tehnikama. Nije slučajno da neki od najvećih hrvatskih kipara potječu s ovih prostora.

Posebnost ovog kraja su i karnevalske maske i likovi iz daleke antike, čudesna stvorenja omotana ovčjom kožom, sa šarenim vrpcama, velikim i malim zvončićima, te likovi muškaraca i žena – djeda i bake – s izraženim spolnim obilježjima, koji zabavljaju gledatelji simulacijom spolnog odnosa .

 

 

SREDIŠNJA HRVATSKA

Središnja Hrvatska je brdsko-slivno područje, gospodarski i kulturno vrlo raznoliko. Tu se susreću tri varijante hrvatske kulturne tradicije (jadranska, dinarska i panonska) i najizraženiji utjecaji srednje Europe, posebice njezina alpskog i panonskog dijela. U gospodarstvu je naglasak na uzgoju kukuruza, lana, stočarstvu i kontinentalnom tipu vinogradarstva. U vinogradima, smještenim na obroncima brežuljaka, izgrađene su vinogradarske kolibe koje se skladno uklapaju u krajolik. One su mjesto društvenog okupljanja i posebnog vinskog folklora, posebice u vrijeme berbe, kao i kada vino sazrijeva (Martinjsko su poznati obredi krštenja vina, popraćene zdravice i dr. Pjesme).

     očigledna obiteljska jedinica. Tako nalazimo predmete iz unutarnjeg prostora tipične zajedničke kuće u kojoj se brojna obitelj okuplja u zadruzi, živi, organizira poslove te poljoprivredne i kućanske poslove. U ovom kraju zadivljujuće je bogatstvo tekstilnih tehnika, ljepota lanenog ruha, posebnost ornamenata na odjeći kao i na tekstilnom namještaju. Iako se uglavnom odnosi na žene, u nekim dijelovima središnje Hrvatske tom se djelatnošću bave i muškarci, ali njihova dužnost nije bila opskrba cijele obitelji odjećom niti nadzor nad cjelokupnim uzgojem i proizvodnjom ili procesom tkanja; tkalci su tkali samo po narudžbi, a za svoj su trud dobivali novac ili naknadu u naturi (u nekim drugim seoskim proizvodima).

Isprepletenost muške i ženske sfere naznačena je temom kuhanja meda, u izradi posebnih ukrasa od peciva (koji se prodaju na sajmovima i služe kao izraz sućuti i ponude odraslima i djeci). Osim izradom kolača i svijeća, seljaci se u ovom kraju bave i izradom drugih (polu)zanatskih proizvoda, izrađujući opanke, čizme, kapute, bačve, košare, lonce i drugo.

 

 

RAVNIČKA HRVATSKA

Život stanovnika istočne Hrvatske određen je prirodnim okruženjem, prostranom i plodnom ravnicom, nizinskim šumama i mirnim tokovima velikih rijeka. Napori uloženi u obradu zemlje i uzgoj stoke obilato su nagrađeni. Svoje relativno blagostanje iskazivali su bogatom odjećom i nakitom, obilnom hranom, kućnim pokućstvom, raskošnim proslavama vjenčanja, vjerskih svetkovina i drugih svetkovina. Nasuprot reklamiranoj pobožnosti, prisutan je pomalo hedonistički pogled na svijet i život, sklonost grubim šalama i erotskim aluzijama.

Te su pojave zastupljene karakterističnim predmetima u seoskim kućama (krevet s mnogo jastuka, ukrasna kolijevka, stolac) te drugim funkcionalnim i ukrasnim predmetima od drva, keramike, kože i rožine. Iznimna ljepota i jedinstvenost ukrasnih uzoraka i boja ističu prekrivače mladog bračnog para. Manji izbor predmeta vezan je uz pučku pobožnost: raspelo, molitvenik, krunica, klecalo, prikaz muke Isusove u staklenoj boci.

Kao posebnost ovog kraja su tikvice ukrašene parnim ornamentima koje su služile za piće i druge svrhe, a uglavnom su izražavale estetske sklonosti i vještine stanovnika Donje Hrvatske, kao i već spomenuto ukrašavanje odjeće, keramike i drvo, kravlji rog.

  U folkloru je karakterističan ples velikkolos naglašenom društvenom ulogom. thekolobila je prilika za druženje, komunikaciju plesom, a posebno pjesmom, na poseban način: pojedinci, žene i muškarci, improviziraju stihove u kojima se pjevanjem obraćaju drugima, najčešće šaljivo i provokativno, ali i s negodovanjem pa čak i razuzdanost. U ravničarskoj Hrvatskoj karakterističan je i obredni ophod djevojaka na katolički blagdan Duhova, poznat tek u nekoliko sela u Slavoniji i među Hrvatima izvan Hrvatske: odjevene u svečane nošnje, okićene nakitom u zlatu, s muškim šeširima bogato natkrivenim. okićeni cvijećem i draguljima, s mačevima u rukama, lutaju od kuće do kuće, pjevajući i plešući.

 

 

Tekst djelomično inspiriranHrvatska tradicijska Kultura, Zorica Vitez,

Zagreb 2001., str. 12-20 (prikaz, ostalo).