PROZOR-IZDANJA

PROLOG
 

SATIR: Čudna rabota da vazda vile od satira bježe. I nije čudo: pitomi s divjijemi ne imaju što činit. Ma gdje sam ja ovo? Jesam li ja Stijepo? I li ovo naša kuća? Bogme, ćaćko, ako imaš ovolikoj družini kolacijun dat, spravi gospin kofan zahare. Vi ste dobri došli! I Stijepo sam i satir sam: kako Stijepo gostom se ne pripadamo; – kako satir, da vam povijesnim smijeh. Žene, vila se spravila biješe doći s versi, sva galanta, da prolog reče od njeke malene komedijice koja se ovdi večeras ima arecitat, zašto para, da njeke od žena bile su rekle: “Njeke se sad maškarate čine, para da se na Placi. razgovaraju. Gdje su vile od planina? Gdje su satiri od gore zelenijeh? Gdje su vijenci, ruže, hladenci i Kupido s lukom i strjelama?”
     Njarnjasi, kako znate, večeras festižaju. Oh, vi se nasmijejaste kad uspomenuh Njarnjase. Istinom, njeka je fantastična riječ Njarnjas: kad čuje naša kučka ovo ime, bježi kako od bata! Ma ime od Njarnjasa ima u sebi moć: “njar” hoće rijet “stô, pristolje, gospoctvo”, “nasi” – “nase”. Svak sa strane, sve kompanije! Njarnjasi su glave od svijeh kompanjija; Njarnjase je večeras tokalo da učine maškaratu. I htjeli su, i vilu ku rekoh spravili bijehu da pri vodi studeni na cvijetju ujutro prije dzore požuberi, – to da prolog reče; ma se ne ugodiše: smete ih jedna svekrva u ovoj komediji. Ah, ove svekrve! Da mogu ove mladice bez svekrva bit, dobro ti bi im bilo! Svekrve, svekrve! Vazda kore, vazda karaju, vazda psuju, vazda nemirne! A neboge nevjeste ne smiju se ni tužit, obikle ih su. Neg kad im prem dodiju, trče s rukami u pazuho, muče, tako im i omiču smokve i roge. Kad one većma psuju, tako one većma smokve i roge! “A to tebi, a to tebi” u sebi govore. U ovoj komediji je jedna svekrva fastidioza. Njarnjasi čije nje, kako rekoh, nijesu ktjeli arecitat: ta svekrva zlo od mladica govori, a oni neće gvere s tizijem personami. Uvezli su njeke mlade koje nijesu prije nigda arecitavali, koji, za rijet vam sekret koji sam od njih izašao, neće dobro a posta arecitad; hrane se kad se od njih ki oženi.
   _cc781905-5cde-3194-bb3b-13 Starija je neg moj djed i pradjed, starija je neg stara komarda, gdje se djeca sad kupuju, starija je neg kruh potor, sva je ukradena iz njekoga libra starijeg neg je staros, – iz Plauta; djeci ga na skuli legaju. Starac će njegov bit koji je našao tezoro u munčjeli i skrio ga je u njegov ormar pod ognjište, – taj da ga je našao. Ima jedihnu kćer, prije hoće kćer ne udat nego joj od tezora dat išto za prćiju. Što će od njega i od njegova tezora bit, komedija će vam spovidjet.
A ne rekoh vam: vila kad satira upazi, to mene, uteče, još se nije ustavila. Njarnjasi htijahu da dva versa almanko reče, i ja htijah, ma kako Njarnjasi ne ktješe arecitat, a satira upazi, veće izginu. Žene, ja, kako Stijepo, velim vam: pasa'te se za večeras bez vile; do godišta na poklade ja ću vam komediju arecitat od vila. A vam, vlastele, velim, kako satir od gore zelenijeh, čovjek divji: nu ako što večeras ne bude na vaš način, što se ima, to se dava. A tko sve dava, vele dava, tko srce dava, svega sebe dava. Vaš pitomos namjeri divjači našoj, vaša dobrota primi našu dobru volju. I tko bi tko znao što ću ja satir u ovoj komediji rijet, ja sam starcu u gori kameni tezoro objavio; i tko hoće znat koji je ovo grad koji se ovdi vidi, ovo je Njarnjas-grad, Njarnjasi ga su zidali, Njarnjasi ga gospoduju, Njarnjasi mu su i zakone dali. U ovomu se gradu ide u kapah, u plaštijeh; u ovome i gradu svake liberta. - Nemoj se drogirati! Ako komedija ne uzbude dobra, vi ju dobrotom svojom učinite dobru i čujte ju s dobrim srcem.