PROZOR-IZDANJA

Izvadak iz predgovora Borisa Senkera :

 

​

​

Iako je istom prilikom ustvrdio da mu je namjera u komadima ovog novog ciklusa "  približiti se što bliže odrazu naše stvarnosti ", Krleža uz ove tri " drame o životu zagrebačke patricijske obitelji ", kao referencu na izvoreGospoda Glembajevi, stvorio je koherentan analitički i realistički ciklus u kojem tematizira raspad istinski mitske zatvorene i samodostatne zajednice i život njezinih članova nakon pada. Zato je usporedba njegove kazališne trilogije sDubrovačka trilogijaIve Vojnovića predstavljen na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće ponovno u Zagrebu, u kojem se također razotkriva dekadencija takve zatvorene i autarkične zajednice. Razlika je u tome što je kod Vojnovića ta zajednica Dubrovačka Republika, a kod Krleže “ une famille patricienne zagreboise ”, ali sličnosti nisu zanemarive, reklo bi se. , niti slučajno. Prije svega, tu je stilizirani urbani idiom - Ragusan, a ujedno i Zagrebois - kojim je ispisan dijalog. Središnji likovi i ovih drama, unatoč nepobitnim razlikama u karakterizaciji, slični su : strašna djeca – Orsat i Leone (u uvodnim komadima trilogija), požrtvovane žene Pavla i Laura ( u središnjim komadima) te ciničnih intelektualaca Lukše i Urbana (u završnim komadima). U uvodnim dijelovima naslućujemo skoru propast ove zajednice, no barem se dio njezinih članova ponaša kao da bi se od nje ipak mogli zaštititi ili je barem odgoditi. U središnjim prostorijama teško se održava prijašnja društvena situacija. U završnim komadima, zaista teškim radovima, vladaju promiskuitet, kič i želja za odmorom i smrću. Sve to daje povoda pretpostavkama da je Krleža svojim kritičkim tekstovima polemički odgovarao na Vojnovićevu omiljenu nostalgičnu trilogiju o nestanku Republike u vihoru napoleonskih ratova i bijednoj egzistenciji njezinih stanovnika na krajnjim periferijama. Monarhija.