PROZOR-IZDANJA

Ulomak iz predgovora Antonije Bogner-Šaban

 

​

​

​

Uvođenje teme ljubavi (od duhovnosti do senzualnosti) i ljubomore u trokut Isus/Marija Magdalena/Juda tematski je diskurs koji obuhvaća najveći dio Strozzijeva dramskog stvaralaštva. Rođeni glumački instinkt navodi ga da glumi odvjetnika Lava, nositelja stigmenovi čovjekuIstočni grijeh, a nakon režije drame Zrinjski 1925. nastavlja režirati vlastiti tekst, dramuEcce homo !, iste godine. UEcce homo !, nosi glavnu ulogu Jude Iskariotskog, književne inkarnacije njegovog Novog čovjeka koji svojim krikom agonije « Mon Dieu, mon Dieu, quoi d'est tu m'as abandon_cc781905- 5cde -3194-bb3b-136bad5cf58d_?! ”, prihvaća krivnju i istodobno prepoznaje Isusovu božansku snagu. Ekspresionistička prefiguracija mitske vertikale pojačana je zanosom mise (transpozicija grčkog zbora) koja nakon usklika Marije Magdalene „ Evo čovjeka_cc781905-5cde-3194-bb3b -136bad5cf58d_ ” naglo se priklanja tom svjetlu (zracima sunca na Golgoti) novih (etičkih) nada. Skromne naznake scenskih smjernica o razvoju radnje u dramiEcce homo !svom dekorateru Vasiliju Uljaniščevu nudi apstraktnu koncepciju scenskog prostora, dominaciju temeljnih simbola (križ) te ploha i čistih oblika (zastori, stepenice). Takva plastična markiranost karakteristična za scensko ekspresionističku redukciju tijeka radnje (E. Piscator), a još više tretman dramske teme, izazvala je uglavnom kritičko negodovanje. Ljubimir Maraković claims that Strozzi's staging is “ pretentious ”, scoffs “_cc781905-5cde-3194-bb3b-136bad590d_climbing senseless_des7cc-de58d_dess7essense_stairs 3194-bb3b-136bad5cf58d_", and also zamjera mu da je kao pisac ustupio mjesto redatelju i glumcu u ime kazališnih specijalnih efekata, scenskih kazališnih efekata ”, a ne internog djelovanja “  dramatique ”. Tu je i pitanje kompleksa motivacije drameEcce homo ! : zašto Strozzijev junak nije Isus nego Juda, te skreće pozornost na manjkavost i monotoniju tempa radnje. Sama bit Strozzijeve književne i scenske koncepcije kasnije donosi literarni i teatrološki zaključak da su tekst i spektakl supostojaniji ako je Strozzi ostao “ posljedično održavajući lik Krista izvan scenski prostor i sadrži posljedice njegove aktivnosti u stihovima i postupcima drugih likova ». (B. Senker, 2000., str.300). U tom bi slučaju uprizorio procesiju križa izvan scenskog prostora i suzdržao bi se od pojavljivanja " physics ", nijemo od Krista na svom put do Golgote, i možda da bi to predložio, mogao je usvojiti prednosti kazališta sjena ili nijemog filma. Unatoč određenim tekstualnim disonancama, pojačanim scenskim efektom, dramaEcce homo !paradigma je Strozzijeve stvaralačke pripadnosti ekspresionizmu i valja ga ubrojiti među značajna djela hrvatske dramske književnosti i to ne samo za razdoblje ove umjetničke struje.