PROZOR-IZDANJA

Ulomak iz predgovora Borisa Šenkera:

 

​

​

Unatoč tome što je u istoj prigodi ustvrdio kako mu je nakana da drame novog ciklusa „što bliže primakne odrazu naše stvarnosti“, Krleža je trima „drame iz života jedne agramerske patricijske obitelji“, kako glasi izvorna odrednica odrednicaGospoda Glembajevih, stvorio konzistentan analitičko-realistički ciklus u kojemu tematizira dezintegraciju jedne zapravo mitski zatvorene i samodostatne zajednice i život njezinih članova nakon pada. Nameće se stoga usporedba njegove dramske trilogije sDubrovačkom trilogijomIva Vojnovića, praizvedenom na mijeni xɪx. ja xx. stoljeća također u Zagrebu, u kojoj se također prikazuje propast jednako zatvorene i samodostatne zajednice. Razlika je u tome što je ta zajednica u Vojnovića Dubrovačkoj Republici, odnosno Krleži „agramerska patricijska obitelj“, ali sličnosti nisu zanemarive pa ni, reklo bi se, slučajne. Tu je, ponajprije, stiliziran urbani idiom – dubrovački, odnosno zagrebački – kojim je pisan dijalog. Slični su, unatoč neporecivim razlikama u karakterizaciji, i središnji likovi drame:strašna djecaOrsat i Leone (u uvodnim dijelovima trilogije), žrtvovane žene Pavle i Laura (u središnjim dijelovima) te cinični intelektualci Lukša i Urban (u zaključnim dijelovima). U uvodnim dramama sluti se skora propast zajednice, ali se bar dio njezinih članova ponaša kao da se ona ipak može spriječiti ili odgoditi. U središnjim se dramama s mukom održava nekadašnja društvena forma. U završnim dramama, zapravo oporim komedijama, kraljuju promiskuitet, kič i žudnja za snom i smrt. Sve to daje temelje pretpostavke da je Krleža svojim kritičkim tekstovima polemički odgovorio na Vojnovićevu iznimno cijenjenu nostalgičnu trilogiju o nestanku Republike u vihoru Napoleonskih ratova i životurenju njezinih stanovnika na krajnjoj periferšiji Habarburšike Mon.