Izvadak iz pogovora Constantina Stanislavskog :
U središtu svega – na trgu – veliko kazalište. Iza, gradska knjižnica i muzej, a malo dalje sveučilište. Odmah vam pada u oči da su te institucije okružene posebnom pažnjom i naklonošću. U njima vlada uzoran i izuzetan red. Veličanstvene zbirke knjiga i predmeta sakupljenih s ljubavlju izložene su posjetiteljima sa svetim uzbuđenjem i ponosom. Ali usred svega života stoji štovanje u kazalištu. Povezuje sve : i operu i predstave i balete. Veliki korpus pjevača, zboraša, orkestar za operu, velika dramska družina i mladi balet, tek rođen, pod vodstvom naših poznanika Moskovljana, sestre i brata Fromana. Ovdje, u ozračju ovog vrhunskog kazališta, stvoreno je ono o čemu mi ostali ne možemo ni sanjati : potpuna sinteza svih umjetnosti. Danas – kazališni glumac, sutra nastupa kao pjevač u karakternoj ulozi (akrobata u Prodanoj nevjesti, Doktor Bartolo uSeviljski brijač). Prekosutra – mimika u baletu, igra jednu od glavnih uloga. Tako je i s pjevačima. Danas pjevaju u operi, sutradan plešu u baletu, a prekosutra sudjeluju u masovnim scenama. Hrvati su nadareni za pozornicu. Okretni su, živahni kao Talijani, iskreni kao Slaveni. Naučili su scensku kulturu Bečana koji su poznati po svom umjetničkom smislu. Sve zajedno čini izvanredno i zanimljivo kazalište. Uspio sam vidjeti tek nekoliko predstava u kojima igraju veličanstveni glumci na svim područjima, divni voditelji i prvoklasni orkestri, te vrlo lijep balet.
Od prvog dana dolaska gledali smo revolucionarnu predstavu pod redateljskom palicom talentiranog redatelja Gavelle. Pjesma nije uzbudljiva, bila bi bolja za film, scenarij nije dovoljno bogat, ali rezultati su zanimljivi.