PROZOR-IZDANJA
UPRAVLJANJE I PRIJEVODI Nicolas RALJEVIĆERUĐUJE & PREVODI
Boris Senker
_cc781905- 5cde-3194-bb3b-136bad5cf58d_ _cc781905-5cde- 3194-bb3b-136bad5cf58d_ _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_ _cc781905-5cde-3194-bb3b- 136bad5cf58d_ _cc781905-5c de-3194-bb3b-136bad5cf58d_ _cc781905-5cde- 3194-bb3b-136bad5cf58d_ _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_ _cc781905-5cde-3194-bb3b- 136bad5cf58d_ _cc781905- 5cde-3194-bb3b-136bad5cf58d__cc781905-5cde-3194-bb3b -136bad5cf58d_ _cc781905 -5cde-3194-bb3b-136bad5cf58d_ _cc781905-5cde -3194-bb3b-136bad5cf58d_ _cc781905-5cde-3194 -bb3b-136bad5cf58d_ NASTOJANJA PARIŠKOGA KRUGA
U ovom će priopćenju, ukratko i uglavnom na elektroničkim temeljima i pre-care interneta, biti riječi o nijednom o nastojanjima manjeg kruga u Parizu da francuskoj i svekolikoj frankofonoj akademskoj, književnoj i kazali
Evo , ponajprije imena ljudi koji čine, kako ga ovdje posve neformalno nazivam – ali neki su od njih taj naziv i rado prihvatili –Pariski krug.
Tu su, ponajprije, profesori na slavističkim studijima Sveučilišta Pariz IV-Sorbona Paul-Louis Thomas i Sava Anđelković, koji su zajednički organizirali nekoliko simpozija na kroatističke i južnoslavenske teme, au sklopu nastave jezika upriličili niz studentskih izvedbi dramskih tekstova na južnoslavenskim jezicima koje proučavaju i podučavaju. .
Potom redatelj Miloš Lazin, koji izrađuje bibliografiju objavljenih i neobjavljenih prijevoda južnoslavenskih dramskih tekstova na francuski te nastoji zainteresirati kazališta i nakladnike za njih, a pokušava ih i sam dovesti do pozornice.
Neobičan entuzijast Nicolas Raljević, koji začuđujućim tempom prevodi dramske tekstove na francuskom – prijevodi su mu dostupni na Internetu – a pokrenuo je i vlastitu nakladničku kuću.
Napokon , mladi Yves-Alexandre Tripković, također prevoditelj, redatelj i nakladnik.
Počet ću sa stručnim i znanstvenim skupovima na Sveučilištu Pariz IV-Sorbona njihovim organizatorima.
Prisutan u francuskom akademskom životu od sredine 1970-ih godina, slavist Paul-Louis Thomas (r. 1954.)1sveučilišni je profesor na 13. odsjeku Sveučilišta Pariz IV-Sorbona od godine 1991. Diplomirao je rusistiku na Sveučilištu Paris VIII te bio lektor francuskoga jezika u Ivanovu, Moskvi, Temišvaru i Beogradu. Koristio je te boravke na istoku Europe prije svega radi upoznavanja prvo s ruskim jezikom potom is južnoslavenskim jezicima, napose govorima Niša i okolice, preusmjerivši se tako sa svoje prvotne uže specijalizacije na područje koje se služi, u nazodjevnom: u nazodjestavnom: u nazodjevnom: u Bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski (BCHS) jezik i književnosti (bosanski, hrvatski, crnogorski i srpski jezik i književnost [BCMS]). Dakle, jezik je jedan,BCHS– Thomas je i suautor njegove gramatike2– a književnosti su četiri, ali nije ovdje mjesto niti sam ja kompetentan za pokretanje rasprave o utemeljenosti ili neutemeljenosti takve kompromisne formulacije.
Sava Anđelković (Sava Marc Andjelkovic, 1948.)3diplomirao je jugoslavistiku u Beogradu, glumio u kazalištu i na filmu, a od 1994. do nedavnoga umirovljenja bio je lektor i predavač također na 13. odsjeku Sveučilišta Pariz IV-Sorbona. Posebno se bavio komediografijom Jovana Sterije Poipovića, o kojem je i objavio dvije knjige4, te surađivao s Thomasom u organizaciji simpozija o kojima će ovdje biti riječi, kao i na simpozijima o Steriji, Meši Selimoviću i Petru Petroviću Njegošu, kojima se ovdje neće baviti. Od dolaska na Sveučilište, pri Odsjeku je uz Thomasovu potporu vodioSrpsko-hrvatsko kazalište Atelje(srpskohrvatska kazališna radionica), kojemu je poslije u zagradi dodan i onaj BCHS - BCMS akronim iu kojem su studenti uglavnom druge godine studija jezik(e) usvajali nastupajući u izvedbama dramskih i pjesničkih tekstova bosanskih, crnogorskih, hrvatskih i srpskih autora. S radom toga fakultetskog kazališta srpsku je čitateljsku publiku upoznao monografijom objavljenom u njegovom rodnom gradu5.
Najambiciozniji zajednički projekt Paul-Louisa Thomasa i Save Anđelkovića bio je niz simpozija na temuDramski tekst danas u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji i Crnoj Gori6. Bilo je zamišljeno, ali ta se zamisao nije dokraja ostvarila, da se prvi i posljednji skup održe u Parizu, a između toga po jedan u svakoj od država iz naslova. Prvi je skup tako i održan u Parizu, zbornik s izvornim tekstovima objavljen u Novom Sadu, kao prijevodi na francuski u Parizu7. U uvodniku prvom zborniku, pod naslovomRazumno I razumeti se i razumeti, Sava Anđelković napisao i, između ostaloga, i ovo:
Simpozijum njegovo svjedočenje„Dramski tekst danas u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji i Crnoj Gori“ održan je 14. i 15. studenog 2003. u Parizu […]. Ideju su podržali francusko Ministarstvo prosvete, Znanstveni savjet Univerziteta Parzi IV-Sorbona, Doktorska škola istog Sveučilišta, kao i sorbonski centar za istraživanje slovenskih književnosti i civilizacija.
Lista 40 potencijalnih i kontaktiranih pozorišnih teoretičara i praktičara – univerzitetskih predavača, teatrologa, pozorišnih recenzenata, urednika u izdavačkim kućama i periodici (21 iz eks-jugoslavenskih država, 17 iz Europe i 2 iz SAD) svela se na po četiri zastupnika iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore, Francuske, kao i na jednom iz SAD). Pored „prostorne“ uravnoteženosti, vodilo se računa i različitoj generacijskoj pripadnosti zastupljenih izlagača.
Referenti su se bili obvezali da pripreme referate na francuskom ili engleskom jeziku, kao i na jednom od jezika koji su nastali iz srpskohrvatskog. […] Prije početka rada Simpozijuma većina referenata izrazila je želju da se govori na materinjem jeziku , što je prihvaćeno […].
Pošto do ovog skupa nigdje nije održan sličan simpozijum, i kako je jedan od ciljeva pariškog susreta bio da se poznavaoci nekadašnjeg dramskog opusa i najsavremenije dramske situacije iz novonastalih i novoimenovanih država, međusobno čuju i razmene informacije, njihova želja da se izraze na svom jeziku, a ne na jednom od službenih jezika ovog skupa, sve radi boljeg međusobnog razumijevanja, bila je sasvim opravdana.8
Tekstove je u oba izdanja zbornika – i novosadskom , i pariškom – objavilo devet sudionica i osam sudionika. Uvodno predavanje održao je Naum Panovski, redatelj koji se iz Makedonije iselio u Sjedinjenim Državama, a završno kazališna kritičarka Irène Sadowska-Guillon. O hrvatskoj je dramskoj književnosti, osim u tim dvama predavanjima, bilo riječi u još pet priopćenja. Tako je Sibila Petlevski govorila o malim formama u novoj hrvatskoj drami, Sanja Nikčević o monodrami Slike Marije Lydije Scheuermann-Hodak i ratnim temama, Nataša Govedić uspoređivala je dramske tekstove Ivane Sajko i Biljane Srbljanović, autorice koje su izvoć Anjakovć voizvan, granica je granica Anjakovć voizvan u tekstu o prostoru u ratnim dramama govorio io ŠovagovićevuCigli, ŠnajderovuZmijinu svlakute ŠodanovojZaštićenoj zoni, a ja o smrti u suvremenoj hrvatskoj drami. Sva su objavljena priopćenja, bez obzira na zemlje iz kojih su autorice i autori dolazili i nacionalne dramske književnosti o kojima su govorili, bila razvrstana u tri tematska bloka:Nasleđe i faktografski otisak savremenog, Rat i dramaturgija rata te Dramsko pismo danas – autori u okruženju, drama kao refleks okruženja.
II međunarodni simpozijum o dramskom tekstu danas, kako glasi i naslov predgovora koji su supotpisali crnogorska redateljica, dramatičarka i profesorica Radmila Vojvodić te Savo Anđelković, održan je u Podgorici, 14. i 15. listopada 2004., a zbornik, s ukupno dvanaest tiskanih priopćenja , objavljen je sljedeće godine u istom gradu.9I u predgovoru iu organizaciji zbornika razvidi se manje, recimo tako, integracionističkih nakana negoli u predgovoru i organizaciji zbornika pariškoga skupa. Vojvodić i Anđelković ovako komentiraju crnogorski skup:
Ako je I Međunarodni simpozijum univerzitetskih predavača, teatrologa i pozorišnih kritičara na temu „Dramski tekst danas u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji i Crnoj Gori“ […] ispunio zadatak uspostavljanja ponovnog dijaloga između dramskih književnosti nekadašnjeg jedinstvenog lingvističkog sistema srpskohrvatskog jezika, nastavkom u Podgorici […] potvrdio je ponovno uspostavljen dijalog kao svrsishodan i višestruko dragocjen.
Bilo Bi, dakako, pretenciozno zaključivati da su sa ovakve dvije tribine pokazale I Naročito poticajima za nova teatrološka istraživanja i pisanja, te za nova dramska pisanja (ostavimo takvu, eventualnu, kvalifikaciju prostora nakon treća, ali je važno istaći da je, i među sudionicima i među aktivnim auditorijumom Simpozija, ostalo saglasje da je ovakav teatrološki projekt donio dobru formulu za prezentiranje suvremenog dramskog stvaralaštva i da ostvaruje evidentan poticaj na razmjenu i čitanje nove drame – kako za međuteatarsku suradnju, u svrhu publikovanja i ponude za scensko izvođenje, tako i kao svojevrsna promocija savremene drame za prevođenje na druge jezike.10
Uvodno I predavanje je održala prevoditeljica Mireille Robin, a završno redatelj Miloš Lazin, o kojem će poslije biti više riječi. Po dva objavljena priopćenja našla su se u nacionalnim blokovimaBosanskohercegovačka drama i Hrvatska drama, četiri u skupnom blokuSrpska i crnogorska dramate još dva u jedinom – i problematično naslovljenom – nadnacionalnom blokuZapadnobalkanska drama srpskohrvatskog govornog područja. U hrvatskom je bloku Darko Lukić govorio o problemu prevođenja i razumijevanja lokalnih specifičnih problema na primjeru nekoliko drama Ivana Vidića, a ja ovelikom svjetskom kazalištu u dnevnoj sobina primjerima dramaDom od kisePava Marinkovića iVeliki bijeli zecIvana Vidica. Mirelle Robin, Sava Anđelković, Miloš Lazin i Tanja Miletić-Oručević, koji su se pozabavilizapadnobalkanskom dramom srpskohrvatskog govornog područja, dotaknuli su se, naravno, i hrvatski autori, napose Slobodana Šnajdera pa Filipa Šovagovića, Mire Gavrana i Ivane Sajko.
Trećemu je skupu domaćin, i topreko reda, bio Odsjek za komparativnu književnost Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a suorganizatori Knjižnica i čitaonica Bogdana Ogrizovića iz Zagreba i Université Paris IV-Sorbonne. Od devet sudionika i šest sudionica petero je bilo iz Hrvatske, četvero iz Bosne i Hercegovine, četvorica iz Francuske te po jedan iz Crne Gore i Sjedinjenih Država. Iz Srbije se nitko nije odazvao, a već je u Podgoricu došao samo jedan sudionik iz Beograda, Gorčin Stojanović. Uvodnih i završnih predavanja nije bilo, nije bilo ni podjela u tematske ili nacionalne blokove. Radili smo kao nepodijeljen skup, u središtu su rasprave bili govor drame i govor glume, a zbornik s tekstovima objavljen je 2007.11Uvodnike smo napisali Paul-Louis Thomas i ja. Thomas se, pod naslovomPariz-Podgorica-Zagreb, osvrnuo na sva tri točka održanog skupa, ponovio teze iz prvoga, Anđelkovićeva uvodnika, dodatno opravdao izostanak rasprave o slovenskoj i makedonskoj drami ocjenom daslovenski i makedonski, iako su bliski „našim jezicima“, ne mogu biti jednako razumljivi govornicima i studentima bosanskoga, hrvatskoga i srpskoga ni pri izlaganju, ni pri čitanju.12Pojasnio je i dvije glavne namjere tog niza simpozija. Prva je namjera bila, što je već rečeno, obnova prekinute komunikacije, a druga da se usporedi nedavna dramska (ne i kazališna) produkcija spomenutih prostora. Za autore koji su bili afirmirani prije raspada Jugoslavije, radilo se o usporedbi prethodnog dramskog opusa, dramskog rada tijekom rata iu postkonfliktnom razdoblju: u kojoj mjeri njihovi tekstovi dopuštaju sagledavanje buđenja nacionalizma […], jesu li tijekom rata i općenito mitovima i problematici nacionalizma? Za mlađe autore koji su počeli pisati u vrijeme raspada Jugoslavije, nastojali smo istražiti koliko su sukobi i ratna politika obilježili njihovu poziciju u odnosu na prethodni dramski korpus kolega, koje su to zajedničke odlike, razlike ili odstupanja?13
Ja sam pak u uvodnikuTreći međunarodni simpozij o dramskom tekstu danas napisao da je nakon niza održanih simpozija –tekst je pisan nakon već održanog četvrtog, sarajevskog susreta– činjenica da je obnova prekinutoga međunacionalnog dijaloga moguća izgubila je draž novoga te da je to dobro ne toliko zbog toga što je i taj obnovljeni dijalog još jedna u nizu potvrda o prihvaćanju realnosti, uzajamnom uvažavanju i normalizaciji susjedskih odnosa koliko zbog toga što je sama činjenica da I dijalog obnovljen više nije dostatna isprika za njegovo odvijanje. Nakon ovih susreta, naime, nitko više ne može ni ne smije reći: Ma, nije važno o čemu razgovaramo! Važno je da se (ponovno) razgovara! Vrijednost će, nastavio sam, imati ne puku činjenicu da razgovaramo nego činjenice o kojima razgovaramo i kompetencija kojom o njima razgovaramo.14
Dakako , hrvatska je drama u Zagrebu bila zastupljenija nego u Parizu i Podgorici. Lada Čale Feldman izlagala je o dvjema stranim dramatizacijama ključnih događaja u životu Oscara Wildea i jednoj hrvatskoj drami,Dandy, san glavosječke noći, u kojoj se Wilde uvodi u dramski svijet svoje Salome. Darko Lukć problematizirao iženski pogled na mušku stvar, odnosno viđenje rata u dramama hrvatskih autorica Lade Kaštelan, Lydije Scheuermann-Hodak i Nine Nuić-Mitrović te duodramiOlga i LinaPavla Pavličića. Sanja Nikčević govorila je o povratku političke drame na primjer tekstaKako ubiti predsjednikaMire Gavrana, a Sibila Petlevski o novoj glumi u hrvatskom kazalištu. Ja sam usporedio dvije drame s glumicama kao glavnim likovima:Nevjestu od vjetraSlobodana Šnajdera iKarolinu NojberNebojše Romčevića. Govoreći o didaskalijama u suvremenim dramama cijeloga BCHS područja, Sava Anđelković osvrnuo se i na Šnajdera, Gavrana, Ivana Sajka, Filipa Šovagovića i Miljenka Jergovića. U kratkom priopćenjuo kliničkoj smrti hrvatske drame u francuskoj dramskoj klinici, Yves-Alexandre Tripković iznio je poražavajuće podatke o (ne)izvođenju i (ne)objavljivanju hrvatskih dramskih tekstova u Francuskoj od 1998. do 2006.
Posljednji skup, a nije biti posljednji, održan je u Sarajevu, 15. i 16. prosinca 2006. Pet sudionica i jedanaest sudionika, od kojih je petero bilo iz Bosne i Hercegovine, po četvero iz Francuske i Hrvatske te trebao po jedan iz Crne Gore, Makedonije i Srbije, bavilo se pitanjem vremena u suvremenim dramskim tekstovima, zbornik s priopćenjima objavljen 2010.15a iscrpan i obuhvaćen teorijski uvod odramskom kronotopudao i Dževad Karahasan.16
Zaključujući niz, koji je prema usmenim i neslužbenim obrazloženjima prekinuta zbog toga što francuski organizatori nisu uspjeli naći partnera u Srbiji, Almir Bašović mogao je u uvodnikuČetvrti međunarodni simpozij o dramskom tekstu danas.Od Pariza do Sarajevaustvrditi:
Ako su barem u početku ovi supreti i razgorori o dramskom tekstu danas na prostorima bosne i hecegovine, crne gore, hrvatske i srbije željeli za uspostavu dijaloga ili obnavljanje pokidanih veza među kulturnim sredinama, u vezi srazi I am to već bio razgovor starih znanaca i sugovornika. , kolegica i kolega koji su na ovom simpoziju svoje ranije započete razgovore o dramama na ovim prostorima, o čemu svjedoči i to Što korpus u pojedinim tekstovima prethodnim simpozijima, otkriveni iu drugim sredinama.17
Što se hrvatske drame tiče, bila je više nego dobro zastupljena. Darko Lukić govorio je oKrovnoj udruziAnte Tomića i Ivice Ivaniševića, Jelena Lužina o vremenu u Šnajderovim dramama, posebno u dramama o Josipu Brozu TituKosti u kamenu, a Muhamed Dželilović primijenio je svoje razlikovanje televizijskog vremena i vremena u dramama na Lukićev tekstVažno I biti pozitivan. U nekoliko drama koje, razbijajući prevladavajući šutnju, progovaraju o ratu i ratnim traumama, Nataša Govedić uvrstila je iNicijeg sinaMate Matišića, među13 tekstova na BCHS jeziku18iz kojih je Paul-Louis Thomas citirao primjerne glagolske oblike u didaskalijama našli su se iŽena-bombaIvane Sajko,Zmijin svlakSlobodana Šnajdera teCiglaFilipa Šovagovića, a Sava Anđelković pokazao je kako nastajuvremenske pukotinekako-pakkompresije vremenaiu dramamaPrije snaLade Kaštelan teŽena-bomba. Napokon, Yves-Alexandre Tripković bavio se vremenskim labirintom u trilogijiNulaMilka Valenta, a Gordana Muzaferija poigravanjem vremenom u komediji Sve o Muškarcima Mire Gavrana.
Kad I o imenima riječ, moglo bi se reći da ovaj niz od četiri skupa nije donio nikakvih iznenađenja, da nije proveo nikakvoprevrednovanje svih vrijednosti. Šnajder je bio i ostao dramatičar o kojemu se izvan Hrvatske i prije i poslije 1990-ih najviše govorio. Nešto su veću pozornost teatrologa i kritičara privukli tekstovi Mire Gavrana, Ivane Sajko i Filipa Šovagovića, nešto manje Lade Kaštelan i Lydije Scheuermann-Hodak, a drugi, iako su io njima govorili, ipak su ostali duboko u njihovoj sjeni. Ako nešto iznenađuje, onda je to posvemašnji zaborav koji je prekrio Ivu Brešana.
Od 23. do 25. listopada 2008. na Sveučilištu Pariz IV-Sorbona održan je još jedan simpozij u Thomasovoj i Anđelkovićevoj organizaciji, ovaj put kroatističko-teatrološki. Pridruživši se obilježavanju 500. obljetnice rođenja Marina Držića, pariški su domaćini okupili petnaestak sudionica i sudionika, mahom povjesničara hrvatske književnosti, teatrologa i prevodilaca, na međunarodnom znanstvenom skupu.Marin Držić – svjetionik dubrovačke renesanse(Marin Držić – vodeći dubrovački renesansni pisac). Raspon tema bio je podosta širok – Držić nekad i sad, pojednostavljeno rečeno – a pristupi različiti. Zlata Bojović analizirala je Držićeve dramske likove kaonosioce ideje epohe, Slavica Stojan priopćila što je o eventualnim poticajima Držiću pri imenovanju i karakterizaciji likova pronašla uslužbenim dokumentima Dubrovačke Republike, Slobodan Prosperov Novak nastavio i s istraživanjem svojihfigured strahazapočetim već knjigomPlaneta Držić, Tomislav Bogdan raspravljao i oDržićevu antipetrarkizmu, Leu Rafoltu oDržićevim koncepcijama tijela i tjelesnosti i istraživanju seksualnih alteriteta u ranom novovjekovlju, povezavši sve s groteskom. Dunja Fališevac fokusirala se narezigniranog renesansnog „junaka“ Tripčeta, Lada Čale Feldman pak naDunda Maroja kao iskaz ljubavi prema geometriji, a ja sam pokušao dovesti u vezu istu komediju s reformom, odnosno urbanizacijom karnevala u to doba. Svoja razmišljanja o problemima prevođenja Držića na talijanski, na primjeru Dunda Maroja, priopćili su Valnea Delbianco i Sanja Roić, ao mogućnostima i poteškoćama prevođenja na francuski govorio je Paul-Louis Thomas. Viktoria Franić Tomic pozabavila seromansiranim biografijamaMarina Držića, a Jelena Lužina o Držiću kaoprotagonistadramskih tekstova, filmskim likom te modelom za dvije skulpture. Napokon, Zoran Bundyk dao je prikaz Držićeve, prema njegovoj ocjeni razmjerno slabe, zastupljenosti u hrvatskom školskom sustavu, a Dragana Čolić Biljanovski i Luka Kecman pobrojali su izvedbe Držićevih djela u Srbiji, odnosino na Bosnu.
Na Sorboni je, da ponovim, od 1994 .do umirovljenja Savo Anđelković vodio iSrpsko-hrvatsko kazalište Atelje. Od hrvatskih su dramskih tekstova studenti u njegovoj režiji prikazali KrležineAdama i Evu(1998), GavranovuNoć bogova(2003),Kažeš anđeoMiljenka Jergovića (2006.),Golu EuropuMilka Valenta (2014.) teTeslaDarka Lukića i Stevana Pešića (2015). Fragmenti Šovagovićevih drama našli su se u programu priređenom za sudionice i sudionike prvoga skupa o dramskom tekstu danas 2003. Recital pjesama Vesne Parun izveden je pak 2008.Smrt Smail-age Čengića2016. režirao Yves-Alexandre Tripković, a prostor je ustupilo Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Parizu.
Treći članPariskog krugaredatelj i Miloš Lazin (r. 1952).19Režiju je diplomirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, bio profesor glume na Akademiji umetnosti u Novom Sadu (1978-80) te Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu (1982-1990), kao i umjetnički savjetnik Ateljea 212 (1985-87). Na Umjetničkoj akademiji u Osijeku gostovao je i kao profesor glume u akademskoj godini 2006./07. Do odlaska u Pariz, 1989, režirao je dvadesetak predstava u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, au Parizu pokrenuo kazalište Mappa Mundi.20Opširno pismo od 2. prosinca 2016., u kojem se Lazin zaista potrudio pružiti mi što više informacija o svom doprinosuPariskom krugu, kao i doprinosu drugih ljudi, te o kontekstu njihova preuzimanja (i) za hrvatsku dramu, donosim uPrilog 1, uz manja kraćenja, pa ovdje neću ponavljati ono što se iz njega, i to izprve ruke, može se saznati o recentnim zbivanjima vezanim uz recepciju hrvatske drame u Francuskoj. Umjesto toga, samo ću kratko izvijestiti o tome što sve sadrži dio o prijevodima na francuskim hrvatskim dramskim tekstovima uBibliografija i sitografija tekstova bosanskohercegovačkih, crnogorskih, hrvatskih, kosovskih, makedonskih, slovenskih i srpskih dramskih autora prevedenih na francuski jezik )koju i Lazin izradio za Third office iz Grenobla te ju redovito ažurira.21U dopuni spomenutoga pisma, oBibliografija i njezinojgenezinapisao i ovo:
Sve je počelo 2005., kada mi je sekretarica Third office-a zatražila spisak već prevedenih dramskih djela s jugoslovenskog kulturnog prostora kako bi članovi udruženja mogli da ih čitaju i steknu cjelovit uvid. Lista je tada zauzimala tri-četiri stranice i odnosila se gotovo isključivo na najskorije nastala djela i sam tim skorašnjije prevode. Tijekom majskog festivala Crossed perspectives odlučili smo da je odštampanu punudimo i publici kao informaciju. Tridesetak primjeraka je otišlo već prvog dana… Tajnica odlučuje da spisak stavi na stranicu TB-a. Tijekom sljedećih mjeseci stizale su se s različitih strana informacije o novim, meni nepoznatim prevodima. Tako smo počeli da bibliografiju proširujemo. Istovremeno sam shvatio da ona može postati prostor razmjene svih zainteresiranih u Francuskoj za kazalište jugoslovenskog kulturnog prostora. Postupno sam počeo da istražujem postojanje starijih prevoda i otkrio da je interes oduvek postojao i da smo žrtve zablude da se “o našoj drami ništa ovdje ne zna” i da ranije “ništa nije prevođeno”. Prije 4-5 godina pomislio sam da bi, kako bi se zadovoljio sadašnji interes, trebalo otkriti kakav je interes u Francuskoj postojao ranije. Odatle odluka da se spisak prevoda “dopuni” spiskom radova na francuskom jeziku o dramama i teatru “našeg” prostora. Prikupljajući informacije otkrio je veliki broj tekstova na francuskom jeziku objavljenih u Jugoslaviji, od dvadeset godina pa do njenog raspada (trend se u manjoj mjeri nastavlja i danas, u novonastalim državama). Gotovo je neverovatno da skoro svi brojevi Anala Francuskog instituta u Zagrebu, Mosta, revije Le livre slovène_cc781905-5cde -3194-bb3b-136bad5cf58d_postoje u francuskim, prevashodno pariškim bibliotekama, ali ne samo da ih nitko ne čita već da nitko za njih ne zna.
Nova faza je bilo uključivanje internet adrese, i članaka i prevoda dramskih djela. Kako se broj suvremenih informacija na internetu povećavao, odlučio sam bibliografiju pretvoriti u informativni prostor, za sve veći broj kazališnih redatelja koji se zanimaju, i postavljaju, našu dramu. Skromno smatram da je bibliografija postala prostor pariškog kruga, panel za dalji rad njegovih aktera, ali i, što je još važnije, prostor za otvaranje tog kruga_cc781905-5cde-31 bb3b-136bad5cf58d_široj publici.22
Nakon najnovijih dopuna (2017), LazinovaBibliografijau PDF-u ima 131 stranicu, a iz njegove je netom citirane dopune razvidno koje sve informacije donosi. Od te 131 stranice, na popisu francuskih prijevoda dramskih tekstova sjugoslavenskoga kulturnog prostora, kako piše iu nadnaslovuBibliografija, otpadaju 43 stranice (5-47), a uključeni su i tekstovi autora koji žive i djeluju u iseljeništvu. Hrvatskim je autorima pripalo respektabilnih 11 stranica (od sredine 8. do sredine 19. stranice), zapravo i više jer se kao mjesto nastanka/objavljivanja tekstova Ivane Sajko navodi njemačka, Radovana Ivšića dakako Francuska, a Tene š Velikanićić Velikaničići
_cc781905-5cde-3194-bb3b-136bad5cf58d __cc781905-5cde-3194-bb3b-136bad5cf58dBibliografijirazvrstani su u pet stupaca. U prvom se daju informacije o zemlji boravka, odnosno podrijetla autorice/autora i jeziku kojim piše, u drugom je ime i prezime autorice/autora, u trećem naslovu djela na francuskom, u četvrtom su osnovni bibliografski podaci (godina nastanka ili objavljivanja teksta, godina). nastanka ili objavljivanja prijevoda, nakladnik objavljenoga prijevoda, knjižnica ili pismohrana gdje i prijevod pohranjen) i sitografski podaci (internetska adresa na kojoj je i prijevod ili njeodagov dio dostupan) iu petom, napokon, ime i prezime tijevoditeljica tevoditeljice/preina goddistanja tevoditeljice/preina razlikuje od godine objavljivanja u prethodnom stupcu.
Lista hrvatskih autora podugačka i. Navest ću samo one koji su zastupljeni s najmanje tri prevedena naslova:
Zvonimir Bajsić, Milan Begović, Marin Držić, Tomislav Durbešić, Miro Gavran (10 naslova, ali 14 prijevoda), Lada Kaštelan, Josip Kosor, Miroslav Krleža (11 naslova, ali 15 prijevoda), Ranko Marinković, Ivor Martinić, Barbara Matijević (u suautorstvu s Giuseppeom Chicom), Marijan Matković, Dubravko Mihanović, Nina Mitrović, Asja Srnec-Todorović (7 naslova), Slobodan Šnajder (6 naslova, ali 8 prijevoda) Filip Šovagović, Ivo Vojnović.
Povodi za nastanak tih prijevoda raznovrsni su – od objavljivanja cjelina ili dijelova u časopisima i antologijama do ispisa dijaloga za naslove pri gostovanju hrvatskih kazališta.
Lazin , što se već vidjelo, sudjeluje na stručnim i znanstvenim skupovima, a objavio je i veći broj članaka, eseja i studija u francuskoj, srpskoj i drugoj periodici. Selektivnu bibliografiju njegovih tekstova donosim uPrilog 2.
U posljednjem stupefied LazinoveBibliografija, tamo gdje su podaci o prevoditeljicama i prevoditeljima, jedno ime navodi tridesetak puta. To je ime Nicolasa Raljevića (r. 1963.),učitelja francuskog jezika u jednoj tehničkoj školi na periferiji Pariza.23Raljević iznimno brzim tempom prevodi hrvatske dramske tekstove na francuski te ih posredstvom neprofitne udrugeKuća Europe i Orijenta, koja je godine 1985. utemeljena u Parizu radi upoznavanja francuske kulturne javnosti između s kulturom istočnoeuropskih, srednjeazijskih i sredozemnih zemalja.24Ni na njegovoj listi prijevoda nema većih iznenađenja. Na njoj su očekivana imena i naslovi, od Držićeveskupa, preko Begovićevih i Krležinih, pa Marinkovićevih i Matkovićevih tekstova, do MatišićeveNicijeg sinajaNevidljivihTene Stivičić. Malo slobodnije rečeno, Raljeviću je neproklamirani cilj prevesti na francuskihrvatski dramski kanon. Ne zadovoljavajući se samo ponudom na Internetu, ove je godine pokrenuo i nakladničku kuću Prozor, u kojoj je dosad objavio svoje prijevode Krležinijeve drameGospoda Glembajevihi VojnovićeveDubrovačke trilogije, a pred izlaskom su Begovićeve komedijeAmerička jahta u splitskoj lucijaVenera Victrix. Prije toga, u posebnom dvobroju časopisaFantom slobode – Fantom slobode(2-3/2016), koji su zajednički objavili nakladničke kuće Durieux (Zagreb) i Theatroom (Pariz), tiskani su njegovi prijevodi ŠnajderovaKamovai KamovljeveTragedije mozgova.
Znalcima na procjenu, donosim samo dva fragmenta iz Raljevićevih prijevoda Skupa i Vučjaka:
ŠKRATCA KOMEDIJA
STARAC (sam) : Ne znam što ću, nemam mira s ovim slugama, nesretan sam čovjek. Nemati zlato – nesreća ! Da je ovako - još gora nesreća ! Otkako sam ovo blago otkrio, izgubio sam spokoj, san me ostavio, misli me pritišću, sve se zlo na mene sručilo, i ne očekujem ništa, nego da me netko zbog njega prereže. Ne mogu to otkriti, prešućivanje je paklena patnja. I za moju nesreću, on mi je draži od moje duše ! Kako sam ga otkrila u loncu, tako ga i čuvam u ovom loncu ; čini mi se sigurnije. O ne, čuje li me itko ? To je nitko ! Tko bi našao lonac rekao bi da je to ulje ili masline ili tako nešto ; nitko ne bi pomislio na blago. Ali da ga držim u škrinji, bilo da je sve od kovanog željeza, odmah biste pomislili na blago. Po milosti Božjoj, sve mi govori : idi i javi se u kuću ; dobrota luta ispred zlata, zlato kvari ljude, ali usrećuje lopove, jer zlato je magnet. Ljubav nije ljubav, zlato je ljubav ; zlato pokorava stare i mlade, lijepe i ružne, svece i grešnike, svjetovnjake i časne sestre. Zato sada magarci prekriveni zlatom postaju učeni ljudi jer svoju titulu kupuju svojim zlatom : sav njihov duh u njima je obilan, lijep, bogat, mudar ; prvo mjesto također pripada zlatu. Ali što da radim i zašto ne pobjegnem prije nego što netko od mojih ukrade moju ljubav ? Tko je zaljubljen taj je sumnjiv. Ah, tko je gore ? Što si ti ? Sada šute : Ne sviđa mi se. Što radiš tamo gore ? To je fatta ! Ne želite open ? Vidim te, vidim te sve !
VUČJAK
_cc781905-5cde-3194-bb3b- 136bad5cf58d_ Drama u tri čina i međuigru s predigrom
HORVAT : Van, trebamo izaći iz ovog blata ! Bio sam iluzionist ! Sve sam zgrabio previše teatralno ! Uvjerio sam sam sebe da ću leći negdje u vinograd i gledati kako oblaci lete iznad glave ! Ah-ah ! Oblaci iznad moje glave ! Kako možeš gledati u oblake iznad svoje glave kada nosiš pakao u sebi ?
Nakladništvom se bavi i najmlađi član Pariškoga kruga, redatelj, pisac i prevoditelj Yves-Alexandre Tripković (r. 1977), ujedno i najpoznatiji hrvatskoj književnoj javnosti. Nakladnik Zigo/Katapult objavio mu je, naime, romanHermesov poučak(Rijeka 2006.), koji je dobio književnu nagradu Slavić za najbolji prvijenac godine, potom mu je Durieux tiskao romanPariz nema jutra(Zagreb 2007), a 2008. dobio je i Nagradu Marin Držić za dramuKrizantema. Rođenjem Parižanin, Tripković je srednju školu završio u Zagrebu, a potom je na Sveučilištu Pariz IV-Sorbona studirao slavistiku kod Paula-Louisa Thomasa i Save Anđelkovića. Okušao se u režiji, počevši sKreontovom AntigonomuMire Gavrana (Théâtre de Nesle, Pariz 2005.), asistirao Anđelkoviću u režiji ValentoveEuropate Lukićeva i PešićevaTesla, a već sam spomenuo i njegovu samostalnu režijuSmail godina. Nakladničkoj kući, odnedavnoj i Web portalu, na početku je dao naziv Theatroom Noctuabundi, a poslije ga je skratio na Theatroom.25Objavio je dosad dvije knjige Gavranovih drama –Pet drama: Kreontova Antigona, Čehov se oprostio od Tolstoja, Shakespeare i Elisabeth, Kad umre glumac, Noć bogova(Pariz 2003.) ikako ubiti predsjednika(Pariz 2006) – te jednu knjigu Milka Valenta –gola europa(Pariz 2007). Na portalu Theatroom Tripković je otvorio i rubriku La zbirka NRJu kojoj i zasad dostupno devet Raljevićevih prijevoda.26
Kratkim pregledom Tripkovićeva rada, koji se dodiruje i preklapa s radom Thomasa, Anđelkovića, Lazine i Raljevića, završavam i ovaj prikaznastojanja Pariskog krugana predstavljanju hrvatskih dramskih tekstova francuskoj i frankofonoj publici, prije svega kazališnim ljudima koji bi jednog dana mogli posegnuti za ponuđenim tekstovima. Vrsnoću i uporabljivost prijevoda, razumije se, pozvani su ocijeniti s jedne strane naši i francuski jezikoslovci, s druge strane francuski i frankofoni dramaturzi, redatelji i glumci. Postaviti pitanje o motivima koji te ljude pokreću, o ovim ili onim razlozima njihova bavljenja (i) hrvatskom dramatikom, bilo bi zapravo neumjesno.27Oni organiziraju znanstvene skupove, pozivaju (i) hrvatske znanstvenike i književnike u goste, predstavljaju im knjige – Tripković je, recimo,glumioMatoša na pariškom predstavljanju knjigeProust u Veneciji, Matoš u MlecimaMilane Vuković Runjić - Prevode, prikupljaju prijevode, Šalju o njima informacije, trude se da ti prijeđe Budu dostupno Što sve bartem kompetentnih ljudi… Ukratko, čine mnogo za hrvatsku dramsku književnost i ostaju samo zahvalni on kad-tad biti nagrađen nekom zaista spomena vrijednom izvedbom naše drame na jednoj od gledanijih i viđenijih francuskih pozornica.
Prilog 1
Od: Miloš LAZIN […]Datum: 2016-12-02 18:33 GMT+01:00 Predmet: Re: molbaZa: Boris Senker […]
[...]
Hvala Vam na ovom interesu za “nastojanja pariškoga kruga“. Iskreno se nadam da će Vaša analiza odjela hrvatske drame i kazališta u Francuskoj i frankofonskim zemljama upotpuniti spoznaju značaja i mjesta hrvatskog kazališta u Europi. Jer, čini mi se, značaj jednog kazališta se meri naravno prevashodno njegovim odjekom u vlastitoj sredini, ali i mnogo šire. Možda ovaj drugi više utječe na same kazalištarce no na “domaću” publiku ali bi sigurno trebalo da ima i mjesta u teatrološkim analizama, čemu Krležini dani očito, i već drugu godinu zaredom, doprinose.
Potrudiću se da Vam ukratko opišem genezu svog skromnog doprinosa predstavljanja “naše drame i kazališta“. Da ne bih bio opširan, pomoći ću se trima dokumentima koje Vam šaljem u prilog:
- CV mod.
- Bibliografija mojih radova, djelomično dostupnih u istoj bibliografiji preko upisanih internetskih adresa (u daljnjem tekstu B-ML).
- PDF Antologije hrvatske drame koja je objavljena prije 4 godine i koju je priredila Nataša Govedić (u daljem tekstu ANT). […]Bibliografiju koja joj prethodi a koju sam ja priredio bih Vam savjetovao da ne koristite jer ne samo da se zaustavi na 2012. već sam u posljednje 4 godine izvršio brojne dopune cijelog prethodnog razdoblja, što možete vidjeti u internetskoj verziji.
Stoga bih Vas pozvao da bacite pogled na tu Bibliografiju koju uređujem za Third office iz Grenobla (u daljnjem tekstu ove poruke B-TB), koju, kao što znate, možete konzultirati na www.troisiemebureau.com/qui-sommes-nous/le -resource-center/, ukoliko potom, na dnu te stranice, “kliknete“ na “Preuzmi bibliografiju”.
Stigao sam u Francusku početkom 1989, na godinu dana. Kada sam shvatio da taj boravak neće biti privremen i da u svojoj domovini (koja se vrlo brzo umnožila) neću moći nastaviti da radim, osnovao sam “pozorišnu firmu“, koja se, kao i sve u Francuskoj, zove “trupa” (društvo),Mappa Mundi, iako je samo administrativna jedinica za pokušaj nalaženja para i produkciju (u postojećem francuskom kazališnom sustavu možete nešto i negdje režirati jedino ukoliko ste i producent). Do prvih dotacija sam, početkom 1990-tih, relativno lako došao ali nisam mogao naći partnere da realiziram jedan tekst Bota Štrausa. Kada sam se 1993. požalio direktorici jednog ovdašnjeg festivala bez oklevanja me je upozorila da ja kao reditelj u Francuskoj mogu opstati jedino ako u svojim predstavama budem govorio o mojoj zemlji, odnosno kako je istakla – o ratu. Tako sam 1996. nastala moja prva predstava,Hotel Evropa, prema romanu Vidosava Stevanovića, za koju sam napisao i “scenarij” te bio i producent i reditelj (B-ML, str. 1). Moj položaj emigrant (bolje reći, u tom trenutku, apatrida) je izvor i sljedeće predstave: želio sam da u to vrijeme velike debate o “multikulturalizmu” pokušam napraviti dvojezičnu, “multikulti” predstavu, sa dvije glumice različitog porijekla i jezika Fancović i Francuskinjom Denise Bonal. Slučaj je htio da u potrazi za tekstom za tu “ideju“ naletim u Beču na Šnajdera. On prihvati “narudžbu” ukoliko ja, opet kao producent, nađem pare. Tako i nastalaInes & Denise. Pisana je i probana u ogromnom kartezijanskom manastiru kraj Avinjona pretvorenom uNacionalni centar za izvedbene umjetnosti, u bajkovitim uvjetima (vidjeti Šnajderov predgovor u S. Šnajder,Bosanske drame, Prometej, Zagreb, [2006,] str. 147-152) a praizvedena 1997. u okviru poslijeratne obnove sarajevskog MESS-a. Tijekom sljedeće dvije sezone predstava je izvedena dvadesetak puta u desetak francuskih gradova (generalije o predstavi kao i prijevod njezina teksta vidjeti u Sanja Nikčević,Antologija hrvatske poratne drame, 1996.-2011., Alfa, Zagreb, 2014., str. 151-184).
Zahvaljujući dvema pomenutim predstavama (za više o njima v. članak Irène Sadowske Guillon u referenci Andjelković/Thomas, B-TB/str. 86) stekao sam u francuskom kazališnom miljeu titulu “Monsieur Balkans“ (“Balkan” je bio ovdje tada odomaćen naziv za nestalu Jugoslaviju). Ja vrlo brzo, kako iz profesionalnih tako i iz ličnih, emigrantskih razloga, tu “titulu” prihvaćam kaofunkciju, neke vrste posrednika između dvije kulture koje se, posebno na kazališnom planu, nedovoljno (bolje rečeno često nakaradno) poznaju. Tim prije što u Francuskoj na toj razmeđi vjekova raste interes za stranu dramu, zahvaljujući uspjehu In-Yer-Faceteatra (nakon dezanteresmana za stranu djela koja je trajala više od decenije). Kad je “naša” drama u pitanju, važnu ulogu u tom trenutku igra Međunarodni centar za kazališno prevođenje Maison Antoine Vitez (MAV), danas jedina francuska institucija preja (dotirana od držanja) koniju od drőenhavo finđenim dramama ( http://www.maisonantoinevitez.com/). Ta institucija pokreće krajem devedesetih rad na hrestomatijiOd Jadranskog do Crnog mora, za koju ja priređivačima dajem niz informacija i kad su u pitanju dramski tekstovi i kad su u pitanju uvodničari za teatre jugoslovenskog kulturnog prostora, ne odlučujući naravno lično ni o čemu (vidi jedinicu Clévy/Dolmieu, B-TB/ str. 44). Ta knjiga, izašla 2001, [koja se sadržajno može kritikovati a sama se osporava brdom tiskarskih grešaka (jer nitko od priređivača ili izdavača nije našao za shodno da izvrši korekcije), nije imala, koliko se sećalikavgladjetinos, moveliko sećalikavgladjetinos bi da se uzme kao simboličan početak interesa za “našu” savremenu dramu u Francuskoj, posebnu generaciju autora koja se tada tek pojavljivala. Istina je možda da nije knjiga odigrala prelomnu ulogu već njen pokretač, Kuća Antoinea Viteza, kao institucija koja je svojim proračunom i interesom privukla i podstakla prevodioce pa i sadašnje kazalište.
Ja pak simultano, profitirajući od svoje uloge “posmatrača na neutralnom terenu” a privučen kvalitetom tekstova tada nedovoljno poznatih autora, pokušavam i da organiziram razmenu između pripadnika te mlade generacije iz novonastalih država: u Sarajevu, u francuskom centru André Malraux u jesen 2000. okupljam 6 mlađih dramskih pisaca (Almir Imširević, Žanina Mirčevska, Enver Petrovci, Biljana Srbljanović, Filip Šovagović, Matjaž Zupančič) i dvadesetak “nezavisnih“ kazališnih radnika iz 6 jugoslovenskih zemalja i Francuske (redatelj MAV-a glujmaven e French, , Éric Ruf... ) i tijekom 3 dana organiziram čitanje i razmjenu tekstova (v. .ref. Haubruge, B-TB/83,; obratite posebnu pozornost na treću trećinu tog članka belgijskog novinara, od poglavlja “Plavetnilo Jadrana nijansira crno kod Šovagovića PASCALE HAUBRUGE SARAJEVO”).Od Jadranskog do Crnog mora.
Važnu ulogu u mojoj funkciji posrednika odigrala je prevodilac Mireille Robin (sigurno ključna osoba “pariškog kruga” prošle decenije). Tijekom posljednje decenije prošlog stoljeća dokazala se kao učinkovit aktivista na plasmanu i prevođenju književnosti srpskohrvatskog jezika (preko 100 objavljenih knjiga). U tom svojstvu ju je 1993. tadašnji “literarni savjetnik”_cc781905-5cde-3194-bb3b-136bad5cf58džečnog časopisa kuće i urednika tromesečnog_ComédieBilježnice, Jean-Loup Rivière, zamolio da se u okviru tematskog broja o ratu napravi blok o teatru bivše Jugoslavije usred oružanih sukoba (Robin, B-TB/85). To su bile prve informacije na francuskom o sudbini progonjenih glumaca i prvi prevodi. Mireille Je Imala Pameti i kuraži da ne radi po ličnom nahođenju, pogotovu Što dramska književnost na srpskohrvatskom jeziku nije poznavala, već da se za savjet obrati poznavaocima, kako te dramske književnosti tako i kazali please“. Za broj casopisaFrancuska komedijapomogao joj i Dragan Klaić. Potom sam imao tu sreću da je upoznam, angažujem kao prevodioca zaInes & Denise i budem njen savjetnik. Iz te suradnje nastalo je tridesetak prevoda, ne obavezno na moju inicijativu (kad je hrvatska drama u pitanju v. B-TB/7-15). Mireille je, kao i svi prevodioci na francuski do danas, morala da prevod uradi na lični rizik, bez honorara, kako bi se zainteresirali francuski pozorišnici koji u većini nisu govorili strane jezike, a još manje su poznavali savremenu dramu jugoslovenskog kulturnog prostora.
Ova saradnja ne bi mogla biti efikasna da nije bilo dva udruženja, pariški izdavač l'Espace d'un moment (http://www.sildav.org/), čiji je direktor Dominique Dolmieu bio jedan od priređivača zbornika Od Jadranskog do Crnog mora, i koji se prvih godina delovanja (počev od 2002) gotovo isključivo posvetio objavljivanju savremenih dramskih tektova “Balkana”, te Troisième bureau iz Grenobla (www.troisiemebureau.com/). TB se od kraja devedesetih posvetio afirmaciji savremene drame, kako u Grenoblu tako iu Francuskoj. Čini ga dvadesetak glumaca, redatelja, dramskih pisaca, univerzitetskih profesora. Njihov rad je najpre istraživački potom populizatorski, prevashodno javnim čitanjima odabranih dramskih tekstova. Svakog maja već više od 15 godina organiziraju festival, Regards crossed, na kojem tijekom nedjelju dana javnosti predstavlja desetak dramskih pisaca, koliko francuskih toliko i stranih, čak i prevashodno stranih. Festival je i mjesto prave razmjene jer pisci prisustvuju čitanju svojih drama. Dva festivalska izdanja, 2005. i 2006. bila su posvećena dramskim djelima jugoslovenskog kulturnog prostora (ANT/280-281). Svemu je prethodilo oduševljenje jednim dramskim tekstom,Mrtvom svadbomAsje Srnec Todorović, koju je 1993. prevela Tatjana Aćimović, te je uspjela da za njega zainteresira profesora glumačke škole pri Théâtre national de Bretagne u Rennes-u, koji je tekst sa svojim studentima izveo 1994. (ANT/278). Prijevod je objavljen 1998. (B-TB/14). Ali ovaj tekst je TB-u bio samo povod za ozbiljan istraživački rad na upoznavanju “naše” savremene drame u koji sam i ja uključen kao “savjetnik” iu toj ulozi ostao praktično do danas. TB I našao načina da finasira prevode. Uspjeli smo da ubedimo i Avinjonski festival da, 2006, organizira u svom službenom programu seriju čitanja (kad je hrvatska drama u pitanju v. ANT-281, pod datumom 07/2006).
Nakon ekspanzije interesa, objavljenih knjiga i izvedenih tekstova u prvoj polovici 2000. javio se problem manjeg prevodioca. Mireille je iz zdravstvenih razloga morala da se povuče i trebalo je naći nove, mlade, entuzijaste. Tvoja nova generacija I danas stasala. Mislim da sam doprineo vrbovanju par, kao Sara Perrin-Sarić, Karin Samardžija ili Christine Chalhoub...
Fenomen je naravno Nicolas Raljević, koji je postao jedan od stubova pariških “krugaša”.
Potpuno ste u pravu što govorite o “krugu”! Jer u pitanju Ikolektivni rad, iako “krug” čine ljudi koji se, van redovne razmene, čak i slabo poznaju. Delimo entuzijazam i vjeru o nužnosti našeg “zadatka”. […]
Naravno , dobar broj “krugaša” nisam u ovom popisu pomenuo (na primjer Savu Anđelkovića) jer sam uvjeren da Vi njihov rad dobro poznajete. […]
Prilog 2
Miloš LAZIN, selektivna bibliografija
"Moći i nemoći suvremenih evropskih sustava pozorišne produkcije", uKazalište, Zagreb, broj 69/70, str 82-95.
„Kazališna radionica Save Anđelkovića u Parizu“, u Sava Anđelković,Komparativno pozorišteAtelje teatrana Sorboni“, Kulturni centar „Ribnica“, Kraljevo, 2016, str. 300-305.
"Kazalište i dramsko pisanje u susretu s antijugoslavenskim ratovima 1990-ih", u Fiona McIntosh i Serge Rolet (ur.),Napiši rat, napiši sukob, CEGES, izdanja znanstvenog vijeća Sveučilišta u Lilleu 3, Villeneuve d'Ascq, 2016.
„Kazalište u jugoslavenskom kulturnom prostoru. Bibliografija suvremenog kazališta Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Kosova, Crne Gore i Srbije, Slovenije, prevedeno na francuski”, (u suradnji s Estelle Bretheau, Leslie Humblot, Cécile Corbery i Karine Samardžija ) , www.troisiemebureau.com/qui-sommes-nous/le-centre-de-ressources/ Treći ured, Grenoble, 27. svibnja 2016., 107 stranica (reproducirano na http://serbica.u-bordeaux3.fr/index . php/bibliografija/kazalište).
„Pariska pozorišna radionica Save Anđelkovića”, u Sava Anđelković :Komparativno pozorište. Atelje teatra na Sorboni, Kulturni centar Ribnica – Kraljevo, 2012, str. 246-249 (drugo izdanje 2016., str. 296-299).
Nataša Govedić, u suradnji s Dominique Dolmieu i Miloš Lazin :Cirkuska parada. Antologija suvremenog hrvatskog kazališnog pisma, The Space of a moment, Pariz, 2012., 295 str.
"Ruža je ruža je ruža je ruža je ruža" Ivane Sajko, prijevod s hrvatskog sa Sarom Perrin-Sarić i Anne Madelain, u Nataša Govedić (ur.) :Cirkuska parada. Antologija suvremenog hrvatskog kazališnog pisma, Prostor trenutka, Pariz, 2012., str. 229-254 (prikaz, ostalo).
„Bibliografija dramskih tekstova i referentnih radova o hrvatskom kazalištu dostupna na francuskom“ (uz suradnju Estelle Bretheau, Cécile Corbery, Dominique Dolmieu, Leslie Humblot i Karine Samardžija), u Nataša Govedić_cc781905-5cde-3194-bb3b -136bad5cf58d_(ur. ): Cirkuska parada.Antologija suvremenog hrvatskog kazališnog pisma, Prostor trenutka, Pariz, 2012., str. 255-275 (prikaz, ostalo).
„Nova drama sa Balkana i drugde“, u www.serbica.fr/index.php?option=com_content&view=article&id=296&Itemid=170, Portal srpske književnosti na francuskom jeziku, Univerzitet Michel de Montaigne – Bordeaux 3, decembar 2011.
"Scenski obrasci svjetonazora", u Sibila Petlevski i Goran Pavlić :Prostori identiteta u izvedbenoj sferi, Fraktura / Akademija dramske umjetnosti, Zagreb, 2011., pp. 139-156 (prikaz, ostalo).
"Vreme režije – režija vremena", prva verzija, u Bašović, Almir – Anđelković, Sava (ur.) : Drama i vrijeme – vrijeme kao dramsko sredstvo, oblik vremena i slike vremena, Dobra knjiga, Sarajevo, 2010, pp. 85-104 (prikaz, ostalo).
"Ustoličenje redatelja", Scena, Novi Sad, br. 4, 2009, pp. 46-67, www.pozorje.org.rs/scena/scena409.pdf.
„Bibliografija suvremenog kazališta u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Kosovu, Crnoj Gori i Srbiji, Sloveniji, prevedena na francuski“ (s Estelle Bretheau, Leslie Humblot, Cécile Corbery i Karine Samardžija), http://retors.net/IMG/pdf /tab.pdf, ožujak 2009.
"Novo kazališno pisanje s Balkana i drugdje", ažurirana verzija, http://retors.net/spip.php?auteur52, prosinac 2008.
"Delopis, uz 'Izabrana djela' Slobodana Šnajdera", u Zarez, Zagreb, n° 245/6, 2008, pp 30-31, www.zarez.hr/pages/245/temabroja2.html.
"Vreme režije – režija vremena", druga verzija, u Scena, Novi Sad, br. 2-3, 2008, pp. 110-123, www.pozorje.org.rs/scena/scena2308/21.htm.
"Nova drama - nova gluma?" (dopunjena i proširena verzija), u Scena, Novi Sad, n° 1-2, 2007, pp. 94-104, www.pozorje.org.rs/scena/scena1207/16.htm.
"Nova drama – nova gluma?", u Anđelković Sava, Senker Boris (ur.) :Govor drama – govor glume, Disput, Zagreb, 2007., pp. 103-118 (prikaz, ostalo).
"Novo kazališno pisanje s Balkana i drugdje", ukazališna bilježnica. Game, Montreal, br. 120, rujan 2006., str. 70-76,
www.erudit.org/culture/jeu1060667/jeu1113006/24398ac.pdf.
„Bibliografija pozorišta Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Crne Gore i Srbije prevedena na francuski“ (s Estelle Bretheau), u Thomas Paul-Louis – Anđelković Sava (ur.):Današnje kazalište u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori. Nacionalizam i autizam, Revija za slavistiku, Institute of Slavic Studies, Paris, Volume LXXVII, booklet 1-2, 2006, pp. 269-275,
www.persee.fr/web/revues/home/prescript/article/slave_0080-2557_2006_num_77_1_7007.
"Rat i pozornica. Kratki pregled kazališnog stvaralaštva na ex-jugoslavenskom prostoru u posljednjih petnaestak godina", u Laurent Richard i Marie Saur (ur.),Šta ima ? Bivša Jugoslavija, iz jedne države u drugu, Guernica adpe-Toulouse, Električno oko-Rennes, 2005., str. 133-137 (prikaz, ostalo).
"Nova drama – nova režija?", u Anđelković Sava, Vojvodić Radmila (ur.) :Dramski tekst danas u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji i Crnoj Gori: mogućnosti dramaturškog čitanja, Univerzitet Crne Gore-Cetinje, University Paris IV-Sorbonne, Crnogorsko narodno pozorište-Podgorica, 2005, pp. 112-121.
"Novi kazališni spis", uPerspektive, kazališni festival, Balkan-Baltique 1, Treći ured, Grenoble, 2005., str. 13.
“Slobodan Šnajder: Dramski pisac”, uSlavenska i istočnoeuropska izvedba, New York, svezak 23, br. 1, 2003., str. 38-45 (prikaz, ostalo).
"Slobodan Šnajder, dramatičar", predgovor u Šnajder, Slobodan,Leš zmije, L'Espace d'un instant, Pariz, 2002., str. 9-14 (prikaz, stručni).
"Inès i Denise: dvojezični susret", u Engelander, Rudi i Klaić, Dragan (ur.):Promjena brzine, Theatre Institute Nederland, Amsterdam, 1998., str. 109-111 (prikaz, ostalo).
"Ines i Denise: dvojezični susret", u Engelander, Rudi i Klaić, Dragan (ur.),Mijenjanje brzina, Theatre Institute Nederland, Amsterdam, 1998., str. 99-101 (prikaz, ostalo).
Prilog 3
Miloš LAZIN, režija (selektivno)
Compagnie Mappa Mundi, Vitry sur Seine, umjetničko vodstvo – Miloš Lazin, predsjednik udruge – Jean-Pierre Vincent:
2012 _cc781905-5cde-3194-bb3b- 136bad5cf58d_* Peto evanđelje Slobodana Šnajdera, čitanje-performans (Valognes i Caen, u sklopu Balkans-Transit festivala, Rond-Point teatar i Maison d'Europe et d'Orient u Parizu, East-West festival u Die) .
2009 _cc781905-5cde-3194-bb3b- 136bad5cf58d_* Les Failles, Asja Srnec-Todorović (Gare u Théâtre-Vitry sur Seine, u sklopu festivala “Nećemo u Avignon”, svjetska premijera).
2008 _cc781905-5cde-3194-bb3b- 136bad5cf58d_* Žena bomba, Ivana Sajko (Théâtre l'Aire libre – Saint Jacques de la Lande, Théâtre de l'Ephémère – Le Mans, Orléans – Europska pozornica).
2007 _cc781905-5cde-3194-bb3b- 136bad5cf58d_* Respire !, autorice Asje Srnec-Todorović, sa studentima druge godine Filozofskog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku (Hrvatska),
1997-1999 _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_* Ines & Denise, dvojezična predstava po tekstu Slobodana Šnajdera, koprodukcija podržana od strane DRAC Ile de France, La Chartreuse de Villeneuve lèz Avignon… Radnja u okviru Internacionalnog teatarskog festivala-MESS, Sarajevo . Turneja u Francuskoj.
Prilog 4
Nicolas RALJEVIĆ, prijevodi hrvatskih drama na francuski
2011.:
Gospoda Glembajevi, Miroslav KRLEŽA
(Taj je prijevod – barem djelomično – bio korišten u listopadu 2012. godine uVrtuljak Louvre-ua, u koncertnoj izvedbi u sklopu hrvatskog festivala u francuskojHrvatska, evo je. Izveli su ga članovi Comedie Francaise).
2012:
Američka jahta u Spitskoj luci, Milan BEGOVIĆ
Leda, Miroslav KRLEŽA
Galicija, Miroslav KRLEŽA
2013:
Golgota, Miroslav KRLEŽA
Kamov. Smrtopis, Slobodan ŠNAJDER
2014:
Gogoljeva smrt, Ulderiko DONADINI
Gle, kako dan lijepo počinje, Zvonimir BAJSIĆ
Niciji sin, Mate MATIŠIĆ
Tragedija mozgova, Janko POLIĆ KAMOV
Mamino izvor, Janko POLIĆ KAMOV
2015:
Prije smrti, Fran GALOVIĆ
nora danas, Miro GAVRAN
Bijelo, Dubravko MIHANOVIĆ
Kako i New York dočekao Krista, Ivan RAOS
Povratak, Srđan TUCIĆ
Dubrovačka trilogija, Ivo VOJNOVIĆ
Heretik, Ivan SUPEK
Ubio Sam Petra, Vojislav KUZMANOVIĆ
Vučjak, Miroslav KRLEŽA
Klempajevi, Pavo MARINKOVIĆ
2016:
Pravednik, Mirko BOŽIĆ
Nemreš pobjeć od nedjelje, Tena ŠTIVIČIĆ
Skup, Marin DRŽIĆ
U pozadini, Miroslav FELDMAN
Nevidljivi, Tena ŠTIVIČIĆ
Dioklecijanova palača, Antun ŠOLJAN
Heraklo, Marijan MATKOVIĆ
Mećava, Pero BUDAK
mali trg, Milan GRGIĆ
2017.:
Ecce gay!, Tito STROZZI
______________________
1 Podaci navedeni prema:http://www.paris-sorbonne.fr/article/thomas-paul-louis?lettre=t(posjećeno: 17. rujna 2017).
2 Paul-Louis Thomas i Vladimir Osipov,Gramatika bosanskog, hrvatskog, crnogorskog, srpskog jezika, Institut za slavistiku, Pariz 2012.
3 Podaci navedeni prema:http://www.paris-sorbonne.fr/IMG/pdf/ANDJELKOVI_Sava.pdf(posjećeno 17. rujna 2017).
4Sterijinih 80 komičkih likova, Književna opština Vršac, Vršac 2003. iDramaturgija Sterijinih komedija, Pozorišni muzej Vojvodine, Novi Sad 2012.
5Komparativno pozorište Atelje teatra na Sorboni, Kulturni centar „Ribnica“, Kraljevo 2012.
6 Tada su Srbija i Crna Gora još bile u državnoj zajednici pa su iu naslovu simpozija tretirane kao jedna država. Od 2006. to se, dakako, promijenilo.
7Dramski tekst danas u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji i Crnoj Gori, moliti. Sava Anđelković, Sterijino pozorje – Međunarodna asocijacija pozorišnih kritičara (AICT), Novi Sad 2004.;Današnje kazalište u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori. Nacionalizam i autizam, pod vodstvom Save Anđelkovića i Paul-Louisa Thomasa,Časopis za slavistiku, t. LXXVII (2006), fasc. 1-2, Centar za slavistiku i Institut za slavistiku, Pariz 2006.Nacionalizam i autizamnaknadno su dodani kao podnaslov tek u francuskom zborniku.
8 Sava Anđelković,Razumno I razumeti se i razumeti, u:Dramski tekst danas u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji i Crnoj Gori, str. 5-6. S Anđelkovićevim stavovima o jezicima koji su nastali izsrpskohrvatskogili o novoimenovanim državama ovdje zaista nema smisla polemizirati. Bez obzira na to kakve su nakane imali organizatori i iz kojih su pobuda organizirali taj simpozij, kao i na to zbog čega i/ili radi čega je netko na njemu sudjelovao, pariški je simpozij bio na sasvim solidnoj znanstvenoj razini i koristan svim sudionicama i sudionicima. .
9Dramski tekst danas u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji i Crnoj Gori: Mogućnosti dramaturških čitanja, prir. Sava Anđelković i Radmila Vojvodić, Univezitet Crne Gore, Fakultet dramskih umjetnosti, Cetinje – Paris IV-University Sorbonne, Centre for Research on Slavic Literatures and Civilizations, Paris – Crnogorsko narodno pozorište, Podgorica, Podgorica 2005.
10 Radmila Vojvodić i Sava Anđelković,II Međunarodni simpozijum o dramskom tekstu danas, u: Dramski tekst danas u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji i Crnoj Gori: Mogućnosti dramaturškog čitanja., str. 7.
11Govor drama – govor glume. Zbornik radova sa simpozija Dramski tekst danas u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji i Crnoj Gori, ur. Sava Anđelković i Boris Senker, Disput, Zagreb 2007.
12 Paul-Louis Thomas, Pariz – Podgorica – Zagreb, u:Govor drama – govor glume, str. 8.
13 Isto, str. 8-9 (prikaz, ostalo).
14 Boris Senker,Treći međunarodni simpozij o dramskom tekstu danas, u:Govor drama – govor glume, str. 5.
15Drama i vrijeme - vrijeme kao dramska tema i dramsko sredstvo, oblik vremena i slike vremena. Zbornik radova sa IV simpozija Dramski tekst danas u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji, ur. Almir Bašović i Sava Anđelković, Dobra knjiga, Sarajevo 2010.
16 Dzevad Karahasan,Pojam i tipovi dramskog kronotopa, u:Drama i vrijeme - vrijeme kao dramska tema i dramsko sredstvo, oblik vremena i slike vremena, str. 9-65 (prikaz, ostalo).
17 Almir Bašović,Četvrti međunarodni simpozij o dramskom tekstu danas. Od Pariza do Sarajeva, u:Drama i vrijeme - vrijeme kao dramska tema i dramsko sredstvo, oblik vremena i slike vremena, str. 5.
18 Paul Louis Thomas,Glagolski oblici („vremena”) u didaskalijama, u: Drama i vrijeme - vrijeme kao dramska tema i dramsko sredstvo, oblik vremena i slike vremena, str. 135.
19 Podaci prema:http://www.audioifotoarhiv.com/Arhiv%20sajta/MilosLazin(posjećeno 21. rujna 2017).
20 Teatrografiju Lazinovih režija hrvatskih dramskih tekstova, na kojoj zahvaljujem, donosim uPrilog 3.
21 Bibliografija je dostupna na stranici:http://www.troisiemebureau.com/wp-content/uploads/2017/07/Bibliographie-le-the%CC%81a%CC%82tre-dans-lespace-culturel-yougoslave-final-2017.pdf(posjećeno 16. rujna 2017). Uz informacije o prijevodima dramskih tekstova na francuski, donose se, u drugom dijelu, informacije o svim tekstovima, dakako na francuskom, koji se odnose na dramu sjugoslavenskog kulturnog prostora.
22 Pismo od 3. prosinca 2016.
23 Tako se predstavlja na svom profilu dostupnom na:https://fr.linkedin.com/in/nicolas-raljevic-b26555b0(posjećeno 22. rujna 2017). S te sam internetske stranice preuzeo i popis njegovih prijevoda, koji donosim uPrilog 4. U pismu od 22. rujna o sebi mi je napisao još i ovo: Ređen je u gradiću na periferiji Pariza, majka Francuskinja, otac podrijetlom iz mjesta Sali na Dugom otoku. Tamo je, za ljetnih mjeseci, naučio hrvatski, a tek prošle godine pohađao je nastavu kod Paula-Louisa Thomasa na Sorboni. Studirao je povijest, predaje francusku i povijest na tehničkoj školi. Nakon Begovićevih komedija, u svojoj će nakladi Prozor objaviti KrležinuGolgotu, a već pola godine radi na prijevoduDunda Maroja.
24 Usp.:http://www.sildav.org/accueil-a-infos-pratiques/presentation-de-la-maison-deurope-et-dorient(posjećeno 21. rujna 2017).
25 Usp.:http://yatk-paris.wixsite.com/theatroom/piece-de-theatre(posjećeno 22. rujna 2017). Uzgred, oo iz nazivakazalištegrafički je izveden kao znak za beskonačnost: ∞.
26 Usp.:http://yatk-paris.wixsite.com/theatroom/lettres-cier (posjećeno 22. rujna 2017).
27 U privatnom dijelu pisma od 2. prosinca 2016., koji sam u dogovoru s njim uPrilog 1izostavio, spomenuo je Miloš Lazin, prisjećajući se razgovora s Danilom Kišom ljubav,zaljubljenostkao jedan od važnih motiva. Zašto i ne ostati pri tom, koliko god neznanstveno to bilo?