Anita Ruso

 

 

​

 

      _cc781905- 5cde-3194-bb3b-136bad5cf58d_     _cc781905-5cde- 3194-bb3b-136bad5cf58d_     _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_     _cc781905-5cde-3194-bb3b- 136bad5cf58d_ _cc781905-5c de-3194-bb3b-136bad5cf58d_     _cc781905-5cde- 3194-bb3b-136bad5cf58d_     _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_     _cc781905-5cde-3194-bb3b- 136bad5cf58d_      _cc781905- 5cde-3194-bb3b-136bad5cf58d__cc781905-5cde-3194-bb3b -136bad5cf58d_      _cc781905 -5cde-3194-bb3b-136bad5cf58d_      LE SKUP OD DRŽIĆA ZA FRANCUZE

 

​


 

 

 

​

​

 

 

 

 

 

 

 

Godine 1967. objavljen je prvi cjeloviti prijevod Držićeve komedije u pet činova.Dundo Marojepod perom poznate prevoditeljice Sonie Bićanić u izdanju Dubrovačkih ljetnih igara. Prošle godine Dom Marina Držića u Dubrovniku objavio je prijevodDundo Marojeglumca Filipa Krenusa. Knjiga je najprije tiskana u elektronskom izdanju, a nedavno i u ukoričenom izdanju, što je prvo djelo u zbirci prijevodnih djela Marina Držića.

   _cc781905-5cde-3194-bb3b-1 pojavio se uGlobusintervju s Filipom Krenusom čita prevoditelj Nicolas Raljević, majke Francuskinje i oca Hrvata. Raljević živi i radi u mirnom i slikovitom gradiću Rueil-Malmaison, nedaleko od Pariza, gdje predaje francuski jezik i pismo u srednjoj strukovnoj školi Claudea Garamonta. Priča ne bi bila zanimljiva da Raljević dosad nije preveo pedesetak drama hrvatski na francuski, da ne živi u gradu pobratimljenom s Dubrovnikom i da to nije samoinicijativno uhvatio se u koštac s prevođenjem Držićevih djela.

​

GlembajeviKrležini su mu jedni od najdražih prijevoda. Kaže da je riječ o tekstu " toliko bogatom da je svaka rečenica prava avantura u smislu sintakse ". Iako mučen dugim scenskim režijamaTrilogijaVojnovića, svidio mu se njezin pjesnički stil. “ Naravno, Držić mi je pričinio toliko zadovoljstvo da ga moram ubrojiti među najdraže... Prošle godine, kad sam objavioGolgotaKrležinog tjednikaGlobushtio me intervjuirati. Novinarka Karmela Devčić savjetovala mi je engleski prijevod knjigeDundo Marojeizdanja Marina Držića. Tada sam kontaktirao Filipa Krenusa koji me spojio s Nikšom Matićem. Sve je počelo ovako. » Suradnja je započela odabiromSkupkao prvi prijevod Raljevića u izdanju Doma Marina Držića koji brine o ostavštiniVidrakao i Držićevu sliku u Hrvatskoj i svijetu. Grad Dubrovnik kao osnivač Doma Marina Držića podupire ovaj projekt od samog početka, tako da je nedavno izašlo prvo cjelovito izdanjeSkupna francuskom jeziku, u nazočnosti prevoditeljice Raljević, urednice i autorice predgovora Lade Čale-Feldman, dogradonačelnika Rueil-Malmaisona Philippea Trotina, gradonačelnika Dubrovnika Mate Frankovića i ravnatelja Kuće Marina Držića Nikše Matića.

​

Raljević je do danas na francuski preveo Krležu, Begovića, Šoljana, Vojnovića, ali i suvremene autore poput Tene Štivičić i Mire Gavrana. U intervjuu naVijenac, objašnjava Raljević kako ga je bezvremenski Držić privukao i kako se uhvatio u koštac s tim velikim autorom. “  Nakon svih autora koje sam preveo, Držić je bio veliki izazov, ali činilo se da je nemoguće predstaviti hrvatsko kazalište bez ovog autora. Važno je daSkupnapisan prije stotinu godinaŠkrtacod Molierea. Većina Francuza vjeruje da je Molière stvaraoŠkrtacex-nihilo i nisu svjesni da je inspiriranAulularijaod Plauta. Činilo mi se potrebnim upoznati Francuze da je postojao dubrovački pisac koji je već u renesansi napisao slično djelo. »

Držić u proslovu godSkupkaže ova komedija “  u cijelosti je ukradena iz knjige starije od stare – od Plauta ” Je li vam pomoglo čitanje škrtca najstarijeg – Plautovog, zatim tog mnogo kasnije od Molièrea ?

​

Kao što sam već napisao u pogovoru francuskog prijevodaSkup– Redovito sam tijekom ovog prevoditeljskog posla iznova čitao Plautova i Molièreova djela. Stoga vjerujem da su u velikoj mjeri ova dva teksta strukturirala jezik moje francuske verzije.

Naučili ste hrvatski i tečno ga govorite. Ipak, renesansni govor Dubrovnika teško je razumljiv današnjim generacijama Hrvata. Kako si se izvukao s tim jezikom ?

​

Dugo mi je trebalo za ovaj prijevod. Frano Čale je u svom izdanju Držićevih djela napisao mnoge komentare koji su mi pomogli da razumijem većinu dvosmislenih rečenica. Do kraja nisam bio siguran da sam dobro razumio i preveo pojedine dijelove. Profesorica Lada Čale-Feldman, koja je provjerila moj prijevod, uvjerila me da nisam puno pogriješio, iako je mjestimično intervenirala.

Držićologinja Lada Čale-Feldman, osim što je lektorirala vaš prijevod, napisala je i predgovor. Dobila je samo komplimente za tvoj prijevodSkup. Što vas je najviše oduševilo dok ste prevodili it ?

​

Morao sam pronaći značenje svih tih starih riječi i izraza koji se više ne koriste. Pretražio sam sve rječnike koje sam mogao naći i ponekad je trebalo dugo, dugo vremena da shvatim značenje pojedinih fraza.

Kad ste počeli prevoditiSkup, jeste li zamislili suradnju s gradom Dubrovnikom zbog njegovog bratimljenja s gradom Rueil-Malmaison ?

​

Apsolutno ne. Znate, ja godinama prevodim hrvatske drame – do sada sam preveo 53 – i da sam čekao da mi netko pomogne, siguran sam da od toga ne bi bilo ništa. Sada priznajem da mi je jako drago što su me Dom Marina Držića i grad Dubrovnik pozvali na suradnju. Štoviše, nisam ni sanjao da bi gradić Rueil-Malmaison, u kojem živim više od pedeset godina, mogao biti zainteresiran za moj rad.

Znamo da prevođenje uvijek znači malo izdati. Uvijek postoje struje koje stoje na putu prevođenju, čime se zapravo osiromašuje europska kultura, a književnost malih naroda nepravedno ostavlja na margini. Kako ste pomirili svoju potrebu za prijevodom Držića i glasove protiv  ?

​

Traduttore traditore. A još je teže kad se radi o prijevodu tako dalekog teksta. Rizici su veliki. Prevoditelj može stvarno promašiti značenje rečenica. A sam prijevod uvijek je samo prijevod jedne ere i treba ga ispravljati s vremenom. Mislim da sam Držića preveo vrlo pošteno, citirajući u fusnotama dijelove u koje nisam bio potpuno siguran. Razumijem ove skeptične glasove jer nitko ne može reći da prijevod može biti jednak originalu. I zato sam u postskriptumu dodao da je sada uloga stručnjaka da ocijene i prosude ovaj prijevod, koji bi onda mogao poslužiti kao temelj za nove prijevode.

​

Jeste li imali prilike vidjeti Držića na daskama nekog kazališta ? Izlazite li stvarno 45 puta godišnje u kino u prosjeku ? Često dolazite u Hrvatsku, a svakako idete i u kazalište. Živite nedaleko od Pariza koji osim nacionalnih kazališta poput Comédie Française, Odéona ili Chaillota ima mnoštvo nezavisnih kazališta. S obzirom na ovu situaciju, možemo li posjećivati kvalitetne predstave u našim kinima ?

​

Moram priznati da sad malo rjeđe idem u kazalište – sveukupno dva-tri puta mjesečno. I to i u Parizu i u Zagrebu. Svaki put kad dođem u Hrvatsku – pet puta godišnje za vrijeme školskih praznika u Francuskoj – svratim na dan-dva u Zagreb i pratim programe HNK-a, Kazališta Gavella ili Zagrebačkog kazališta mladih. To su mi najdraža kazališta u Zagrebu, daju mi priliku da otkrijem kvalitetnu hrvatsku kazališnu scenu. Držića sam prvi put vidio u Gavelli u predstavi Marca Sciaccaluge 2012.Dundo.

Trenutno prevoditeDundo Marojeod Držića. Koliko dugo ? Idete li s prijevodomDundorastati se s Držićem ili avantura tek počinje ?

​

Radim na tome već tri godine.Dundo. Ne stalno, ali često se vraćam ovom tekstu između dva prijevoda. Sada planiram svoj rad usporediti s engleskom verzijom Filipa Krenusa prije nego što ga predam stručnjacima na daljnje provjere i ispravke. I znam da će ih biti. Nakon što ne znam, ne mogu još sa sigurnošću reći što ću dalje s Držićem.Vijesti sa stijeneSviđa mi se, ali poezija i versifikacija otežavaju prevođenje i još ne znam kako bi to izgledalo na francuskom.

Prije nekoliko godina osnovali ste vlastitu izdavačku kuću Prozor-izdanja. Danas znamo da je i velikim izdavačima teško raditi jer se knjige više ne prodaju kao prije. Što namjeravate postići sa svojom izdavačkom kućom ?

​

Pokrenuo sam Prozor-izdanja 2017. Naklade su ograničene. Većinu radova poklanjam specijaliziranim knjižnicama ili osobama koje zanima hrvatska kultura, književnost i/ili kazalište. Radim kao profesor francuskog jezika u školi za grafički dizajn, izradu i tisak knjiga, tako da imam priliku izdavati knjige po niskim cijenama. Barem do sada. Ako sve ovo išta vrijedi – nešto će i ostati. Ne smatram se velikim izdavačem i znam da to nikada neću biti.

Želite li da jedan Vaš prijevod izađe u jednoj od najpoznatijih francuskih izdavačkih kuća ? Jeste li ikada pokušali ostvariti takvu suradnju ?

​

To bi značilo da sam uspio francuskoj publici dati priliku da otkrije hrvatsko kazalište. Većina mojih prijevoda su klasične drame, pa bi bilo veliko postignuće ostvariti takvu suradnju jer većina kazališnih prijevoda izađe tek kad nastane na pozornici. Jedan od mojih prijevoda trenutno je kod poznatog francuskog izdavača. Ali neću vam reći što ili tko je jer ne bi bilo prvi put da je odgovor negativan. Eventualno, ako bude pozitivno – sigurno ćete odmah saznati.