PROZOR-IZDANJA

Ulomak iz predgovora Branka Hećimovića

 

Zamišljena početkom četrdesetih godina kao izravan odgovor i usmjerena protiv rata, djelomično i realizirana u nekoliko navrata, Matkovićeva trilogijaI bogovi pašteta(I bogovi pate) dovršen 1962., temeljen na mitološkim motivima grčke antike i likovima bogova, polubogova, titana, heroja i običnih smrtnika, u svojoj se proširenoj genezi udaljio od prvih namjera autora i intonacija početne drame ciklusa, thePrometejiz 1952. Nerazmjer izmeđuPrometej, u kojemu se kroz programska zaklinjanja starog smrtnika Anthroposa i umetanja članova njegove obitelji, kao i uz simboličko utjelovljenje posljednjeg titana, Prometeja, nazire utopijska napast da se aktualizira buđenje svijesti čovjeka i rađanje čovjeka. vizija novog svijeta, i odHeraklo1958. godine iAhilejeva ostavština1959. godine više je nego evidentan, kako u namjerama tako iu rezultatima. Oslanjajući se poput Shawa ili Giraudouxa na mit kao model i formu, Matković koristi stoljetnu baštinu legendarnog Herakla kao uvod u proturječje između reumatičnog starca i vlastitih pogrešnih predodžbi o njegovoj snazi, njegovom junaštvu i veličini, koje simboliziraju njegovu inkarnaciju u golemom kipu i koje u vlastitom interesu podupiru njegova pratnja, njegova žena i slijepi pjesnici koji ga veličaju u heksametrima. Izlažući takvom sprdnjom i takvom depatetizacijom Heraklovo samoprepoznavanje koje on na tragu antičke tragedije razrješava dijelom sudbine, - Heraklo ne može pobijediti mit jer je njegova sudbina tako određena mitska – podiže dvosmislenost Matković, asocijativnost i aluzivnost njegova antimita koji se iščitava i predstavlja kao napad na kult ličnosti. Treći dio trilogije,Ahilejeva ostavštinanije izgrađen u takvoj sistematizaciji i složenosti koja dopušta pluralno značenje poputHeraklote se tretira više kao zagovor u formi dijaloškog eseja izrazito humanističke i miroljubive orijentacije nego kao drama o Trojanskom ratu. Starohelenskim temama i Trojanskim ratom Matković će se baviti u još tri male drame mitološke mini-trilogijeProklet od Troje1972., obilježen fokusom na tri ženska lika, Helenom, Andromahom i Klitemnestrom, koji daju naslove ovim malim dramskim komadima, kao i antiiluzionističkim strukturiranjem i uporabom svakodnevnog jezika koji postiže svoje najizrazitije postignuće u semantičkoj složenosti monodramskog tekstaKlitemnestra.