top of page

Slobodan Prosperov Novak

 

Psovanje kao teatar

uKate Kapuralica¹ Vlaha Stullija


 


Dramatičar Vlaho Stulli 1800. godine javnosti je ponudio središnji tekst tog vremena, pokazujući da u suvremenosti kazalište postaje najizravnije sredstvo društvene kritike. Stulli je bio državni službenik u općinskoj zdravstvenoj inspekciji u Dubrovniku i kroz svakodnevni rad dobro je poznavao socijalnu situaciju svojih sugrađana. Njegova jedinstvena drama, koja je dobila ime po svom glavnom liku,Kate Kapuralica, apsolutno nije daleko od stvarnih događaja, čak je i fotografska kopija. U dokumentima arhiva može se provjeriti da je u Dubrovniku u to vrijeme doista postojala Kate udata za izvjesnog kaplara Sukuricu, općinskog stražara, da je sa svojom obitelji doista stanovala na jednim od gradskih vrata i da je, kao u god. drame, bila je trudna u vrijeme kada izvori tvrde da je Stulli dovršio njezin tekst. No, arhivske tvrdnje samo su maska za krajnju sanjarsku i eruptivnu prirodu Stullijeve drame, taj čudni oreol psovke i ruganja, jednog od najradikalnijih dramskih tekstova tadašnje europske književnosti. Naravno, Stullijeva drama ni na koji način nije ajedinstvenapoetičan, ali blizak pomodnoj realističkoj sceni i čak ima izravnih sličnosti s dramom rimskog dramatičara De Rossija koji je nakon 1790. objavio cijeli niz tekstova  u kojima su se prikazivale monstruozne manifestacije svakodnevnog života u naturalistički način, a potom su njegovi tekstovi zbog svoje hiperrealističnosti konačno izgubili dodir sa stvarnošću i pokazali se tek kao snene vizije dislociranog i poremećenog svijeta. Put od hiperrealizma scene do simbolizma uvijek je bio vrlo kratak. Vlaho Stulli nije autor komedije situacije nego zapisničar društvenog stanja koje obuhvaća uKate Kapuralicajedva zamjetan dramaturški okvir. U ovoj dubrovačkoj drami nema ljubavnika ispod kreveta ili u kredencu, nema ni veselja ni komedije toliko bliske gradskim komedijama toga vremena. UKate Kapuralica, nelagoda je dramatizirana i izvire iz većine replika koje likovi, poput duhova nekog ružnog sna, izgovaraju i pljuju jedni druge. Publika ove predstave već je od početka pozvana da probije četvrti zid dramskog svijeta i zaviri u smrdljivu i jadnu vilu općinskog kaplara Luke, koji ni u jednom trenutku u drami nema energije ni razuma. izreći promišljeniju repliku, ali u tu svrhu igra ulogu na početku činova i tijekom inače nepostojećeg zapleta uočavanja sličnosti svog doma s paklom, te izgovaranja teksta u kojem ima mnogo manje psovanja i više kompromisa sa stanjem stvari. Središnja scena komedije je scena zajedničke večere koja samo na prvi pogled podsjeća na domjenke standardiziranih komedija obilježenih veseljem. UKate Kapuralica, umjesto večere, likovima se servira izmet, a njihov obrok završava povraćanjem i psovkama. Tek na kraju predstave, kada jedna od djevojaka napusti scenski prostor i uda se za stanovitog mornara, moglo bi se reći da je komedija u tom trenutku postala manje depresivna. Autor se u ovoj komediji gorko narugao i sirotinji koja, iako potpuno nepismena, lako zaboravlja svoj jedinstveni jezik samo da bi uz pomoć stranog jezika na trenutak stala pred oči općinskog bilježnika. Kazalište kako ga je Vlaho Stulli predstavljao na dubrovačkoj sceni nije imalo pravih domaćih prethodnika i bilo je svojevrsna kritika suznih građanskih komedija koje su tada bile u modi posvuda, pa i u Dubrovniku. U Stullijevu kazalištu nema velikih fraza ni jakih formula, ali zato ima oslobođenog i oslobođenog jezika koji je ovdje potaknut burnim vremenom. I prije je u Dubrovniku vladala urbana bijeda, ali u davna vremena njegov glas nije probijao kroz književne tekstove. Stulli, na krilima iluminizma i njegovih radikalnih društvenih opcija, daje glas dotad šutljivoj sirotinji i stvara jedan od najiskričavijih književnih tekstova vremena.Kate Kapuralicaje najradikalnije jakobinsko djelo  književnosti tog vremena. Kao da smo iz ovog teksta čuli riječi koje je dubrovački jakobinac Tomo Bassegli na samrtnoj postelji izrekao svom nasljedniku. Ova riječ kaže Budi muškarac, a to je skraćenica odKate Kapuralica, drama koja je iskoristila jakobinsku mogućnost biti čovjekom poput konzervativne dubrovačke sredine 1800. godine, poručivši onima koji to još nisu znali da budu više ljudi. Poziv da se bude čovjek u svijetu Kate Kapuralice ne zvuči nimalo ponosno jer u ovom svijetu pozornice patnja duše nije bila.Weltschmertzmoderan romantičar. Na pozornici odKate Kapuralica, Vlaho Stulli prikazao je bolesno društvo čiji akteri neprestano osjećaju fizičku bol, nelagodu i manjak sreće. Stullijev scenski svijet unio je neodoljiv šarm u suvremenost.
 

Preveo Nicolas Raljevic

 


Povijest hrvatske književnosti(Povijest hrvatske književnosti),
svezak 1., Marjan tisak, 2004., str. 243-5.

​​

¹ KomedijaKate Kapuralicadramatična je posebnost hrvatske književne baštine koju je Vlaho Stulli (1768.-1843.), pjesnik i dramatičar, Dubrovčanin, frankofil i jakobinac, državni službenik Republike Hrvatske, napisao 1800. godine, u vrijeme općeg društvenog raspada. tkivo Dubrovnika.

bottom of page