PROZOR-IZDANJA
UPRAVLJANJE I PRIJEVODI Nicolas RALJEVIĆERUĐUJE & PREVODI
Hrvatske prozne komedije ili smješnice 17. stoljeća
Thesmješnice¹ Hrvatske su prozne komedije nastale u drugoj polovici 17. stoljeća u Hrvatskoj (Dubrovnik i okolica), a prve objave doživjele gotovo dva i pol stoljeća kasnije, a jedna od njih ni danas nije objavljena. Djela su tako do nas stigla u obliku rukopisa, ponekad nepotpuna, bez naslova,² bez imena autora, s varijantama za isti tekst prema ponovno pronađenim rukopisima. U današnjoj referentnoj knjiziO smješnicama & smješnice,³ dvije autorice Zlata Šundalić i Ivana Pepić sa Sveučilišta u Osijeku prikazuju stanje dosadašnjih istraživanja kao i deset dosad poznatih komedija iz 17. stoljeća:Jerko Skripalo,Džono Funkjelica,mada,Starac Klimoje,Ljubovnici,Lukrecija ili Trojo,Šimun Dundurilo,Beno Poplesija(Robinija), Pijero Muzuvijer,Sin vjerenik jedne mater(potonji u rukopisnom obliku dostavlja se na CD-u).
Plusieurs thèses différentes existent sur autorstvo ovih tekstova. Ime Petra Kanavelića⁴ pojedini se istraživači redovito spominju do te mjere da bi se u hrvatskoj književnoj historiografiji ponekad moglo govoriti i o “kanavelićomaniji” (kanavelićomanija). Imena drugih književnika spominju se i drugdje, kao što su Dubrovčanin Frano Radaljević (+1667), Džanluka Antica (+1688), Sigismund (Šiško) Menčetić mlađi (+1709), Ivan Sarov Bunić (+1712), ponekad ime Ignata Đurđevića ili mnogih drugih od kojih je danas ostalo samo ime, a čija nam je književna djelatnost potpuno nepoznata. Druga teza tvrdi da se u ovim komedijama nalazi samo popularni odrazcommedia dell'arte, i time im uskraćuje svaku književnu autonomiju. I prema trećoj tezi, kojoj su istraživanja danas sklonija, hrvatske su komedije 17. stoljeća autohtonog podrijetla, s mješavinama određenih obrazaca iz talijanskih improviziranih komedija. Očinstvo ove teze moglo bi biti više autora (izvođači, organizatori, voditelji amaterskih društava); ideja dakle da će hrvatske barokne komedije biti rezultat kolektivnog rada, a njihovi autori vjerojatno obični amateri.
Slobodan Prosperov Novak explique pour sa podijeliti da jesmješnicečine lokalni komični žanr koji se temelji naismijavanjeobjavljen u Italiji u to vrijeme. Prema autoru,ismijavanjebile su posljednja produkcija znanstvenog kazališta, sve one napisane i prepisane komedije koje su dosegle svoj vrhunac u renesansi, dok susmješniceHrvati su bili reakcija na iskustvo nacommedia dell'artemoderniji i nepisaniji. "Usmješnicesudarila su se dva različita ali ne i nespojiva iskustva; nepisane geste i tekstualna fiksacija”.⁵ Međutim, uspostavljena je korespondencija usmješnices različitim književnim tradicijama koje se ne mogu svesti samo na znanstvenu komediju icommedia dell'artebudući da interveniraju i elementi dubrovačke stripovske tradicije (referencije na djelo Marina Držića ili Hvaranina Martina Benetovića na primjer).
Le moment de l'apparition odsmješnicei dalje ostaje otvoreno pitanje. Od deset komedija, točan datum izvedbe poznat je samo za jednu, koja je ujedno i do danas neobjavljena (Sin vjerenik jedne mater/Majčin zaručeni sin). Međutim, unutarnji podaci u tekstu ponekad omogućuju približno ili preciznije datiranje određenih tekstova: prirodne nesreće (potres 1667.Džono Funkjelica), prirodni fenomeni (komet 1680-81Pijero Muzuvijer), društveni događaji (rat između Francuza i Nijemaca 1689Šimun Dundurilo), spominjanje stvarnih dubrovačkih ličnosti (inJerko Skripalo), itd. sve su to elementi koji zanimaju historiografa.
Lessmješnice,ismijavanje,bufonarije⁶ ili jednostavnije, proznim komedijama druge polovice 17. stoljeća posvećivala se različita pozornost u povijesti hrvatske klasične književnosti: neki ih znanstvenici u svojim djelima niti ne spominju, a drugi im pridaju važno mjesto. Zamjerala im se konstrukcija i stereotipni karakteri, loša dramaturgija, površni dijalozi, hripavi humor, ukratko da je sve pretjerano.
Mais alors que la vieille critique književno teže prema strogosti premasmješnice, primjećujemo da su posljednjih godina doživjeli povoljniju revalorizaciju: njihov realizam povezan sa svakodnevnim životom dubrovačkog društva, ponovno otkrivanje popularnog jezika u njegovim maksimama i izrazima, prepoznavanje humora koji je razrađeniji od nas' ne tvrdi prvo...
“Pažljivo čitanjesmješniceHrvati su pokazali da smijeh nije vezan samo za psovke, zoomorfizam i grube odnose među likovima (zalijevanje lončanica, seksualne aluzije), nego je izveden na višoj razini i vezan je za aktualnost tema, likova i odnosa, za tjelesna komika, do ritma scenskih zbivanja, do smiješnosti zanimanja likova, do zbrke između bitnog i nebitnog...”⁷
Lire aujourd'hui ces comédies 17. stoljeća nije lak zadatak jer se čitatelj često suočava sa slabo poznatim ili nepoznatim pojmovima (dijalektalnim ili arhaičnim), ali i sa stranim idiomima (romanizmi, talijanizmi, lažni latinizmi, razni sabiri), stranim jezicima koji služe često komičnosti tekstova, ali i svjedoče o mjestu Dubrovnika na tadašnjem Mediteranu⁸. No, ovaj dramski žanr, koji se katkad više-manje proširio sljedećim stoljećima u dramaturškoj književnosti dubrovačke, ali i hrvatske uopće, možda zaslužuje više pobuditi našu znatiželju.⁹
_cc781905-5cde-3194 -bb3b-136bad5cf58d_ _cc781905 -5cde-3194-bb3b-136bad5cf58d_ _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_ _cc781905- 5cde-3194-bb3b-136bad5cf58d_ _cc781905-5cde-3194-bb3b- 136bad5cf58d_ _cc781905-5cde- 3194-bb3b-136bad5cf58d_ _cc781905-5cde-3194 -bb3b-136bad5cf58d_ _cc781905 -5cde-3194-bb3b-136bad5cf58d_ _cc781905-5 cde-3194-bb3b-136bad5cf58d_ _cc781905-5cde-3194-bb3b -136bad5cf58d_ _cc781905-5cde -3194-bb3b-136bad5cf58d_ _cc781905-5cde-3194-bb3b- 136bad5cf58d_ _cc781905-5cde- 3194-bb3b-136bad5cf58d_ _cc781905-5cde-3194-bb3b-136bad5cf58 d_ _cc781905-5cde- 3194-bb3b-136bad5cf58d_ _cc781905-5cde-3194 -bb3b-136bad5cf58d_ Nicolas Raljević
¹ Smiješno: 1. adv. smiješno, smiješno; 2.n. smiješno ; smiješnost: smiješno, komično; smiješkati: smiješak, podsmijeh; smješljiv: prid., nasmijan, koji se voli smijati, razigran, veseo, radostan, veseljak. (PremaHrvatsko-engleski rječnik, Jean Dayre, Mirko Deanović, Rudolf Maixner, ur. Dominović, Zagreb, 1996.) Ranije nazivanRenesansne komedije(renesansne komedije) ilispin-off eruditske komedije(derivirane eruditne komedije) pojam smješnice prvi se put u hrvatskoj književnoj historiografiji pojavljuje iz pera Slobodana Prosperova Novaka i Josipe Lisac 1984. godine.šalemožda bi najbliže označio ovu kazališnu vrstu popularnu u Dubrovniku u klasično doba.
² Samo su dva teksta zadržala izvorni naslov:Stari Klimoje(Starac Klimoje) iŠimun Dundurilo, dok su ostala djela uglavnom od prvih istraživača dobila ime jednog od glavnih likova ili naslov prema intrigi.
³O smješnicama & smješnice, Zlata Šundalić i Ivana Pepić, Zrcalo prošlosti, Osijek, 2011. U ovom prezentacijskom tekstu obilato se koristim ovom knjigom.
⁴ Petar Kanevelić (ili Kanavelović, Kanaveli, Canaveli, Canavelli, De Canavellis), pjesnik i dramatičar (Korčula, 27. prosinca 1637. - Korčula, 16. siječnja 1719.). U početku mu se pripisivalo čak dvadesetak komedija. Neosporno je, međutim, da je on autor crkvene drameMuka Kristova(Muka Isukrstova), tragikomedijeVučistrahiZorislav,pastoralnogVjerni pastir(Vjerni pastijer), iz drame kantateVenera,Kupidon,ožujak,Helen i Paris(štovati,Kupido,kuna,Elena i Paride), a najvjerojatnije prema Miljenku Foretiću (Hrvatski biografski leksikon, 2009: hbl.lzmk.hr) tragikomedijeSretno zatočeništvo(Sužanjstvo srećno), komedijaAndro Stitikecai komedijeŠimun Dundurilo.
⁵ Novak, Slobodan Prosperov, 1999.Povijest hrvatske književnosti.Od Gundulićeve “porode od tmine” do Kačićeve “Razgovora ugodnoga naroda slovinskoga”iz 1756, svezak III, Antibarbarus, Zagreb. P; 564. Citirano uO smješnicama & smješnice, str. 20.
⁶ Ovaj posljednji izraz općenito koriste oni koji ih manje zanimaju za književnost.
⁷O smješnicama & smješnice, Zlata Šundalić i Ivana Pepić, Zrcalo prošlosti, Osijek, 2011., str. 51.
⁸ Transkripcija stranih opaski (najčešće talijanskih) usmješniceobično se izvodi prema hrvatskoj fonetici. Ponekad su te riječi iskrivljene svakodnevnom uporabom Dubrovčana i nisu uvijek odmah prepoznatljive. Osobno, na isti način na koji sam zadržao izvorna prezimena u njihovoj hrvatskoj transkripciji, odlučio sam poštivati pravopis izvornih rukopisa u svom prevoditeljskom radu na ovim odlomcima na stranom jeziku. (NdT).
⁹ Jedan primjer među mnogima: komedijaAndro Stitikecanadahnut Molièreovim djelom danas se predstavlja kao prolazni obliksmješnicehrvatskim žanrovima “Frencheries” (frančezarije).