PROZOR-IZDANJA

TALIJANSKO KAZALIŠTE U DUBROVNIKU U 19. STOLJEĆU

Mirko Deanović¹

 

 

U dramskoj povijesti Dubrovnika, počevši od renesanse, zanimljiv je doprinos talijanskoj kazališnoj umjetnosti. Dubrovčani su razvoj kazališta na Apeninskom poluotoku mogli pratiti na tri načina: s njim su bili u posebnom doticaju ne samo čitanjem i predstavama viđenim na putovanjima Italijom, već i kroz predstave talijanskih trupa. (di comici tvrtka) koji su često bili gosti svog grada². Bez obzira na književnu vrijednost ovih prikaza, njihovo pojavljivanje na ovom mjestu značajno je za povijest kulture i društvenog života naše hrvatske Atene³. Te su tvrtke obično dolazile iz Venecije ili južne Italije. Za ove dolaske profesionalnih talijanskih glumaca i pjevača oba spola vladalo je veliko zanimanje u Dubrovniku, koji su svoje nastupe oglašavali ne samo programima na tiskanom arku, već i cjelovitim opernim libretima objavljenim u Dubrovniku. Tada su objavljeni kod nas, a ne u Italiji, vjerojatno iz ekonomskih razloga. Zasigurno iz istih razloga, na putu za Beč, talijanske operne trupe često su u Ljubljani predstavljale i objavljivale i librete na svom jeziku⁴. Ovi nastupi u našem gradu poznati su i FM Appendiniju, koji je pohvalio njihove izvedbe: “Hanno i Ragusei un teatro, per cui fanno venus dall'Italia buone compagnie di comici e di cantanti”⁵ . Štoviše, ti će se libreta Raguse naći i drugdje, posebno u Italiji⁶; na primjer, samo knjižnica Fondazione Giorgio Cini ima jednu od najvećih zbirki u Veneciji, s preko 37 000 knjižica. Neke od ovih publikacija do danas su sačuvane i kod nas. Prikuplja s dr. Tomislavom Jakićem građu za “Bibliografiju Dubrovnika” (the Bibliography Ragusina 1783-1940), kod nas sam otkrio sačuvane primjerke koji su ovdje navedeni.

1784. godine

    Senat Dubrovačke Republike je 5. svibnja 1784. prvi put dopustio talijanskim profesionalnim kazališnim skupinama dolazak u Dubrovnik na stagioni pune 40 predstava⁷ . A godinu dana prije toga, 1783. godine, tiskar Carlo Occhi iz Venecije osnovao je prvu tiskaru u Dubrovniku.

1785

    Dubrovčani su te godine otkrili dvije talijanske operne kuće: 1.Il conte di bell' umore,  drama giocoso per musica da rappresentarsi nel teatro di questa illustrious citta, dicicato ai nobilissimi cavalieri. Ragusa, 1785. Nella Stamperia privilegiata, 60 str. Autor je Marcello di Capua (zapravo Marcello Bernardini).⁸
2.Vendemmia, dramma giocoso per musica, čiji je libreto također tiskan iste godine u istoj tiskari, na 56 stranica, Dedicato alle signore cittadine.

1801

   Torno Krša (Chersa) iz Dubrovnika piše Ivanu Bizzarru u Veneciju 23. listopada 1801. godine: “Questo anno abbiamo qui una dog bart compagnia ta comica,To su loši subjekti»⁹ . Dolazi dakle s juga Italije, iz pokrajine Puglia.
 

1803

    U jesen te godine u našem gradu prikazane su dvije talijanske opere:

1.La donna di genio voluble, komična opera malo poznatog skladatelja Marca Portogalla, čiji je libreto tiskan u Veneciji,
2.Ljubavnik po torzi, također malo poznatog maestra Giuseppea Farinellija, čiji je libreto tiskao Antonio Martecchini 1803. u Dubrovniku.¹⁰

1804

    Vjerojatno je na karnevalu te godine pjevala ista ova družina koja je prijašnjih godina u Dubrovniku izvodila i komičnu operuOn turbo counter on turbo, skladatelja iz Rima u svoje vrijeme dobro poznatog Valentina Fioravantija.¹¹
    Poslije nema više vijesti o tim izvedbama jer je 1817. tada izgorjelo kazalište Orsan s vijećnicom. Novo kazalište bilo je u preuređenoj staroj kući obitelji Gučetić prije 1824.¹²

1824

    Trupa talijanskih glumaca predstavila je tragediju u novom kazalištuDamiano Giuda tiranno di Ragusa, koju je sastavio upravitelj ove družine Basechi. Rukopis je u rukama imao kapetan Antun Kaznačić¹³. Mr. Vidović u tragediji je napisao ovaj natpis na talijanskom jezikuDamiano di Ragusa, Zara 1862¹4. Početak predstava ovog novog kazališta 1823. potvrđuje talijanski sonet tiskan u Dubrovniku za "Dobrotvornu večer" (serata di benefizio) 5. veljače 1825. od strane glumice Camille Guarina iz GMD¹⁵

1830

    Program od 7. listopada 1830., također Večeri časti talijanskog glumca, odnosio se na predstavuLa tremenda campana dell'un'ora(Strašno zvono jednog sata) AF Kotzebuea u talijanskom prijevodu.¹⁶

1833

    Iz domaće povijesti ponekad su obrađivali razne epizode, poput 14. veljače 1833. pogibije hajduka Ive Trkulje kojeg su ubili žandari, ali za dubrovačkom kazalištu radilo se o “una ridicola rappresentazione”¹⁷.
 

1834

   Gaetano Donizetti,Olivo i Pasquale, melodrama giocoso da representarsi nel Teatro di Ragusa la primavera 1834. Riječ Giacoma Ferrettija. Musica del maestro Gaetano Donizetti. Ragusa, Dalla Tipografia di Antonio Martecchini, 40 str. (Prvi put u Rimu 1827.).

 

1834

   Vincenzo Bellini,Kazališna pozivnicaper la sera di sabbato 10 maggio 1834. Gentili Sign. Ragusei (...) La prima donna contralto Carolina Biagelli Vi prega di concorrere alIa sua serata di benefizio, in cui sioffre l'opera (...) I Capuleti ei Montecchi di Vincenzo Bellini. Ragusa. Dalla Tipografia di Antonio Martecchini, 1 list. (Prvi put u Veneciji 1830.).
    Ostale opere kao što su npr.Esiliato di Babilonia i Chiara di Rosenberg, čiji autori nisu navedeni. G. Rešetar tvrdi da je autor drugog skladatelj Luigi Ricci¹⁸.
 

1838

   Vincenzo Bellini, Norma. Tragedia lirica da rappresentarsi nel nobile Teatro di Ragusa nel carnovale del 1838. Ragusa, Tipografia Martecchini MDCCCXXXVIII, 37 str. (premijerno izvedena u milanskoj Scali 1831.).

 

1839. godine

    Ove su godine tiskana i predstavljena u Dubrovniku četiri talijanska operna libreta: tri Donizettijeva i jedan Rossinijev. Gaetano Donizetti, 1.Elisir d'Amore. Melodramma giocoso in due atti da rappresentarsi nel Teatro di Ragusa nel carnovale e quaresima 1839. Parole di Felice Romani.
Musica del maestro Donizetti. Ragusa. Co'tipi di Pier-Francesco Martecchini, 38 str. (Prvi put u Milanu 1830.).
   2.Lucija di Lammermoor. Dramma tragico da rappresentarsi nel Teatro di Ragusa la primavera dell'anno MDCCCXXXIX. Govor S. Camerana. Ragusa. Dalla Tipografia Martecchini, 35 p  . (Prvi put u Napulju 1835.).
   3.Belisario. Tragedia lirica in tre parti (...) da reppresentarsi nel Teatro di Ragusa nel carnovale 1839. Ragusa. Coi tipi di Pier-Francesco Martecchini, 36 str. - U predgovoru stoji da je tragedija Holbeinova, a za pozornicu ju je preradio Luigi Marchionni. P 7: Poesia del Sig. Salvatore Cammarano. Musica del maestro Gaetano Donizetti. (Prvi put u Veneciji 1836.).
   4. Gioacchino Rossini,Semiramid. Melodramma tragico da rappresentarsi nel Teatro di Ragusa nella primavera 1839. Poesia di Gaetano Rossi. Musica del Sig. majstor cav: Rossini. Ragusa. Dalla Tipografia di bPier-Francesco Martecchini, 39 str. (Prvi put u Veneciji 1823.).

 

1840

   Gaetano Donizetti,Mornar Faliero. Azione tragica in tre atti da rappresentarsi nel nobile Teatro di Ragusa nel carnovale 1840. Ragusa sa Dalla Tipografia di Piet. Franak. Martecchini, 56 str. - Stranica 4: Poesia del Sig. Giovanni Bidera. Musica del maestro cav. sig Gaetano Donizetti. (Prvi put u Parizu 1835.).
 

1850. godine

   I.A. Kaznačić. - Jedna talijanska tvrtka također je te godine predstavila veselo djeloSprovod i plesdubrovačkog književnika dr. Ive Augusta Kaznačića, u kojoj je obrađena a  razigrana epizoda iz autorova sveučilišnog života. Bila je to svojevrsna opereta za koju je glazbu skladao Ivan Jakšić, vjerojatno Dubrovnikois¹⁹.

1864

    Budući da je staro kazalište Orsan (bivše brodogradilište) u Gradskoj luci izgorjelo, vlastelin Luko Bundić (Bonda) dobio je 1863. odobrenje da se na ruševinama staroga izgradi novo kazalište, prozvano Bundićevim kazalištem. Otada su sve češći dolasci Talijana u Dubrovnik, ali od početka Prvog svjetskog rata toga više nema i od tada na daskama dolaze domaći umjetnici i amateri. .²⁰



1895 (?)

   Joaquin Valverde,Veliki put. Zarzuela, rivista comico-satirica rnadrilena in un atto del maestro Valverde, Ragusa, Serbian Printing House of Dubrovnik di A. Pasarie. S. a., 14 str. (Prvi put 1886. godine).     Te su tvrtke ponekad nastavile dolaziti do početka 20. stoljeća, ali njihova umjetnička vrijednost nije bila prvorazredna. Kazališna publika našeg malog grada nije ekonomski privlačila glumce na dug i riskantan put preko Jadrana. Još donedavno živio je starac koji se sjećao ovih predstava, poput profesora Milana Rešetara (1860.-1942.), u svom djetinjstvu²¹. Jednako tako i posljednja generacija kojoj ja pripadam pohađala je neke od tih talijanskih opera, što mi je potvrdio moj kolega iz dubrovačke gimnazije dr. Dane Knežević, sada u Zagrebu. Naučili smo nekoliko pjesama napamet, osobito izCavalleria rusticana(1889) od Mascagnija,ja pagliacci(1892) od Leoncavalla iboemski(1896.) Puccinija, a mi smo ih danju izvan kazališta zviždali i pjevali. Za ovo malo kazalište (bez galerije) karakteristično je da su predstave s njegova repertoara u Dubrovnik stizale tek nekoliko godina nakon premijera u Italiji.
    Uz predstave i opere, dubrovačko kazalište iz 19. stoljeća ugostilo je i predstave talijanskih lutaka te glazbenu akademiju prolaznika. No domaći su se entuzijasti predstavili i prigodnim recitacijama uz pjesme i glazbu, kao na prPer il giorno natalizio di Sua Maestà. (...)Francesco I Inno e Cantataeseguita in musica dalla Compagnia del Teatro de' dilettanti in Ragusa MDCCCXXII, 7 str.
    Ponekad su se priređivale tzv. "Serate di benefizio" (dobrotvorne večeri) s deklamacijama prilikom odlazaka uglednih umjetnika iz Dubrovnika, kao npr.Sonetto dedicato al dotto e virtuoso pubblico della citto. iz Ragusedel Signor Andrea CoIten (. ..) u prigodi della sua serata di benefizio. Ragusa. Dalla Stamperia di Antonio Martecchini.. 1 list.
    Teško je reći je li vremenska podudarnost potpunog zastoja domaćeg dramskog amaterizma na narodnom jeziku s pojavom ovih talijanskih društava u Dubrovniku u druge polovice 18. stoljeća u slučajnom je ili uzročnom odnosu. Jesu li intervencije tih stranih glumaca bile uzrok ili posljedica gašenja dubrovačkog kazališta? Tradicionalni tip komediografa kao da se već činio zastarjelim, a kazališna je publika tražila nove oblike. Ista pojava događa se iu Italiji, gdje opera uzima maha.
    Je li repertoar ovih društava utjecao na razvoj domaćeg kazališta, ostaje za vidjeti. Tipičan primjer iz 18. stoljeća je Antun Gleđević (1659.-1728.), koji je tri talijanska operna libreta u tradicionalnom Palmotićevom teatarskom obliku preveo u tipične četverosmerce²².
    U Društvu Dubrovčana u Zagrebu, 5. prosinca 1977. Slobodan P. Novak održao je informativno predavanje pod naslovom "Talijanski glazbeni teatar u starom Dubrovnik”.

          _cc781905-5cde-3194 -bb3b-136bad5cf58d_           _cc781905 -5cde-3194-bb3b-136bad5cf58d_         _cc781905-5cde-3194- bb3b-136bad5cf58d_           _cc781905- 5cde-3194-bb3b-136bad5cf58d_     _cc781905-5cde-3194-bb3b- 136bad5cf58d_           _cc781905-5cde- 3194-bb3b-136bad5cf58d_                     _cc781905-5cde-3194 -bb3b-136bad5cf58d_           _cc781905 -5cde-3194-bb3b-136bad5cf58d_     _cc781905-5 cde-3194-bb3b-136bad5cf58d_         _cc781905-5cde-3194-bb3b -136bad5cf58d_           _cc781905-5cde -3194-bb3b-136bad5cf58d_         _cc781905-5cde-3194-bb3b- 136bad5cf58d_           _cc781905-5cde- 3194-bb3b-136bad5cf58d_     _cc781905-5cde-3194-bb3b-136bad5cf58 d_           _cc781905-5cde- 3194-bb3b-136bad5cf58d_                     _cc781905-5cde-3194 -bb3b-136bad5cf58d_           _cc781905 -5cde-3194-bb3b-136bad5cf58d_    _cc781905-5cde-3194-bb3 b-136bad5cf58d_ Riassunto

INTORNO AL TEATRO ITALIANO U RAGUSI
NEL SECOLO XIX

   Sulle compagnie italiane di comici e di cantanti a Ragusa nell' Ottocento. Sui libretti iz opere italiani stampati a Ragusa.

Preveo Nicolas Raljevic

 

​

 

1 Mirko Deanović (Dubrovnik, 13. svibnja 1890. - Zagreb, 16. lipnja 1984.) hrvatski talijanist i romanist, leksikograf, povjesničar književnosti, redoviti profesor romanske filologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i utemeljitelj Odsjeka za jezik i Talijanska književnost na ovom fakultetu

2 M. Deanović, “Talijanski teatar u Dubrovniku XVIII vijeka” (Talijansko kazalište u Dubrovniku u 18. stoljeću),Zbornik iz prošlosti. Rešetarov zbornik. Dubrovnik 1931., str. 289-305 (prikaz, ostalo).

3 Grad Dubrovnik često je nazivan zbog svog kulturnog bogatstva. (NdT)

Škerlj 4 sv.ltalijansko gledališče v Ljubljani v proteklih stoljetjih(Talijanska predstavništva u Ljubljani u prošlim stoljećima), Ljubljana 1973, str. 93 i sljedeće.

5 FM Appendini,Notizie historico-critiche sulle antichita storia e letteratura de' Ragusei(Povijesno-kritičke bilješke o antičkoj povijesti i književnosti Dubrovnika), Ragusa, I, MDCCCII, str. 193.

6 Cfr. OGT Sonneok,Katalog opernih libreta tiskanih prije 1800(Katalog opernih libreta tiskanih prije 1800.). Washington, 1914., str. 93 i sljedeće.

7 Z. Šundrica, - “O kazališhnom i glazbenom životu. starog Dubrovnika” (O kazališnom i glazbenom životu starog Dubrovnika),Zbornik Dubrovački festival 1950.-1977. Dubrovačke ljetne igre. Zagreb 1974. godine.

8Ž. Muljačić, “O drugoj dubrovačkoj tiskari” (O drugoj dubrovačkoj tiskari),Anali Rist. inst. JAZU i Dubrovniku, X-XI, Dubrovnik 1962.-1963., str. 313.

9 M. Rešetar, “Stari dubrovački teatar” (staro dubrovačko kazalište),Narodna starina I, Zagreb 1922. 102. (Odlomak u kurzivu je na francuskom u izvorniku – NdT).

10 M. Rešetar, ak 102.Enciclopedia Italiana, Dodatak I, Roma 1938, str. 599.

11 M. Rešetar, ak 102. J. Bersa,Dubrovačke slike i prilike/1800-1880, (Slike i portreti Dubrovnika / 1800-1880), Zagreb 1941, str. 144-145 (prikaz, ostalo).

12 M. Rešetar, ak 103.

13 E. Kalik, “Damjan Juda (Zuda) tiranin dubrovački” (Damjan Juda (Zuda) the tyrant of Dubrovnik), Srđ I, Dubrovnik 1903, 33-38. A. Marinović,Enciklopedija Jugoslavije 4, Zagreb 1960., str. 552.

14 M. Rešetar, ak 103.

15 Ibid.

16 Ibifem

17 Ibid.

18 Ibid.

19M. Rešetar, ak 105-106.

20 B. Bersa, oc 144.

21 M. Rešetar, ak 103.

22 M. Deanović, “Die Übersetzungen des Anton Gleđević” (Prijevodi Antona Gleđevića),Archiv für slavische Philologie36, Berlin 1916., str. 378-413 (prikaz, ostalo). Idem, "La fortuna di Apostolo Zeno nell'oltre Adriatico" (Bogatstvo Apostola Zenona preko Jadrana), Atti dell'Accademia degli Arcadi NS VII-VIII, Roma 1939, str. 169-211, J. Dayre, “Talijanski original Gleđevićeva "Belizarija"” (Italian original of Belisarius by Gleđević), Dubrovačke studije, Zagreb 1938, pp. 89-91 (prikaz, ostalo).