PROZOR-IZDANJA
UPRAVLJANJE I PRIJEVODI Nicolas RALJEVIĆERUĐUJE & PREVODI
IZVANREDNA JEZIČNA ODIZEJA
Poštovani gospodine Raljeviću, upravo ste završili prijevod drame Vučina hrvatskog književnika Milana Ogrizovića. Što vas je potaknulo da se prihvatite ovog posla?
Milan Ogrizović veliki je autor na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće za hrvatsku književnost. Njegove povijesne i muzikološke monografijePedeset godina hrvatskog kazališta 1860. -1910. iHrvatska opera 1870. -1920.i danas su vrlo vrijedni. Svaki Hrvat je barem čuoHasanaginicaili odSmrt Smail-age Čengića. Njegov doprinos dramaturgiji u Hrvatskoj pridonio je zamahu modernističke struje od 19. do početka 20. stoljeća. Već su to bili dobri razlozi za prijevod Ogrizovića. Ali temeljni uzrok leži u jednom specifičnijem projektu. Prevođenjem hrvatskih drama bavim se desetak godina. Tako brojim više od stotinu dramskih prijevoda u rasponu od 16. stoljeća s Marinom Držićem do novijih autora i tekstova iz 2021. godine. Prije četiri godine osnovao sam vlastitu izdavačku kuću Prozor -éditions (www.prozor-editions.com) koja do sada je objavio 25 knjiga na francuskom jeziku iz hrvatske dramaturgije.
Hrvatska je poznata po svojim obalama i glavnom gradu, ali sela u unutrašnjosti općenito su relativno neposjećena. Međutim, one su služile kao redovita postavka u mnogim dramama u povijesti književnosti, a posebice tijekom prve polovice 20. stoljeća. Otuda i ideja o skladanju djela koje bi objedinilo nekoliko drama različitih autora, a čija se radnja odvija u Lici, Slavoniji ili Dalmatinskoj zagori. Dramaturška dimenzija služila bi tako ujedno i kao etnografski okvir. S drugim je autorima Milan Ogrizović skladao takve drame: tako je sVučinau Velebitu.
Do sada ste na francuski preveli mnoga djela hrvatskih autora. Koji je vaš osobni cilj s ovim vrlo hvalevrijednim projektom?
Na meni je da francuskom i frankofonom čitateljstvu učinim dostupnima dramska djela hrvatske književne povijesti. Zapravo, stvari su se dogodile same od sebe. Moje dugogodišnje zanimanje za kazalište ukrstilo se s mojom privrženošću Hrvatskoj. Kad sam prije deset godina to otkrioGospoda GlembajeviMiroslava Krleže iliDubrovačka trilogijaIve Vojnovića nikada nije objavljen u francuskoj verziji, odlučio sam se prihvatiti prijevoda, a potom pokušati objaviti. Napokon, stvarajući Prozor (prozor otvoren iz Francuske na hrvatsku kazališnu scenu) uspio sam ispraviti nedostatak koji mi se tada činio nepodnošljivim. Potom je otkriće hrvatske književne i dramske povijesti nahranilo taj početni entuzijazam do te mjere da danas u tome nalazim zadovoljstvo koje bi se možda moglo opisati kao strast.
ovu avanturu i nikada nisam mogao dovoljno zahvaliti Snježani Banović, Danielu Bariću, Antoniji Bogner-Šaban, Milošu Lazinu, Borisu Senkeru, Paul-Louis-Thomasu, Yvesu - Aleksandru Tripkoviću i mnogim drugima na suradnji s izdanjima Prozora, podršci i kontinuiranom poticaju od početka ovog pothvata.
Dorénavant de nouveaux objectifs se sont imposés à moi : faire reconnaître la qualité Hrvatskom glumištu sada slijede dva broja. S jedne strane, riječ je o isticanju frankofonim istraživačima i akademicima specifičnosti i bogatstva hrvatske dramske baštine; s druge strane, - ipak govorimo o kazalištu! - distribuirati te tekstove ljudima i organizacijama koje će ih vjerojatno stvoriti na pozornici. Ova dva cilja me, bez da su kontradiktorna, obvezuju na različite pristupe u svom radu, i to i danas s više ili manje uspjeha.
S obzirom na to da vam je francuski materinji jezik, na koje ste zamke u prevođenju naišli?
Osim ograničenja specifičnih za svaki prijevod koji nameću strogo poštivanje izvornih tekstova uz predlaganje prilagodbe koja omogućuje očuvanje njihova značenja na suvremenom jeziku i za suvremenu publiku, postoje i druge poteškoće koje se odnose na samu povijest Hrvatske.
Temporellement, il m'a fallu beaucoup d'efforts et de patience baviti se prijevodima Marina Držića ili dubrovačkih komedija u klasično doba. Suočio sam se s tekstovima koji su većini današnjih Hrvata ponekad bili gotovo nerazumljivi. Rječnici, komentari književnih istraživača, savjeti i mišljenja akademika s kojima sam se konzultirao općenito su mi omogućili da izbjegnem ove "zamke", čak i ako čak i danas neki dijelovi ostaju nesigurni ili neprevedeni. I prostorno također, kada sam morao raditi na regionalnim dijalektima. Na isti je način korištenje istih izvora olakšalo posao prevođenja. Ne želim ulaziti u previše detalja, ali vrlo prisutna upotreba riječi i izraza u hrvatskom jeziku proizašlih iz vanjskih utjecaja tijekom njegove povijesti prevoditeljski pothvat čini napornim, ali i paradoksalno fascinantnim. Prevođenje na ovaj način s hrvatskog na francuski znači i sudjelovanje u nesvakidašnjim lingvističkim putovanjima.
Rođeni ste, živite i radite u Francuskoj. Koja je tvoja priča?
Doista, rođen sam 1963. u Argenteuilu, gradiću u pariškom predgrađu. Miroslav, moj otac, bio je iz Sali, sela – najljepšeg sela na svijetu! - na Dugom Otoku i Jacqueline, moja majka, je Francuskinja iz pariške regije burgundskog podrijetla. Roditelji su me vrlo rano poslali za vrijeme školskih praznika i u pratnji emigranata koji su se vraćali u zemlju prije nego što su mi se kasnije pridružili. Često sam kao dijete bila sama u Salima i počela sam učiti hrvatski s ostalom djecom u selu. Zapravo, tada sam naučio manje hrvatski nego saljski, pa čak i danas smatram da je moje poznavanje jezika daleko od posve zadovoljavajućeg. I ja sam u mladosti pohađao nastavu u školi koja je nekoliko godina svake subote nudila nastavu jugoslavenskog i tako sam došao do razine osmog razreda ako je vjerovati "diplomi" dobivenoj na kraju puta. Ovome su pridodani tečajevi koje sam pohađao na Sorbonni prije nekoliko godina i koji su mi omogućili daljnji napredak.
_cc781905-5cde-3194-bb3b-136bad and passed the teacher's competition and I have been teaching French and the history stručnih srednjih škola u pariškim predgrađima više od 25 godina. Imam mnogo školskih praznika i idem 5 do 6 puta godišnje u Hrvatsku, u Sali, ali i posvuda u zemlji koju sam sada obilato posjetio. Ta putovanja su mi i prilika da otkrijem Zagreb i druge kazališne programe koje onda sa zadovoljstvom posjećujem. Iako u Salima nema službenog kazališta, nedjeljom ne propuštam otići na boćalište gdje je atmosfera sa smijehom, šalama, plačem, sportskim znanjima i pomirenjima uz čašicu dobra kao kod Marcela Pagnola u svim komedijama u svijetu.
_cc781905-5cde-3194-bb3b-136bad5'bad has thus been engaged for ten years in an exhilarating editorial adventure i dovela je do rada na izgradnji kulturnih mostova između dviju zemalja. To mi je omogućila samo podrška mnogih ljudi, knjižnica i kazališnih organizacija u Francuskoj i Hrvatskoj kojima sustavno šaljem svoje prijevode. Ne sumnjam da ste upravo preko takvog posrednika dobili moj prijevod Vučine Milana Ogrizovića.
Na kraju, recite nam neke projekte za budućnost…
Trenutno sam uključen u nekoliko projekata. Moj rad također redovito promiče vanjske prijedloge ili razvoj novih smjerova istraživanja. Ovi projekti mogu uspjeti za neke ili propasti za druge. U ovom trenutku ponekad je i prerano za predstavljanje određenih projekata koji su u tijeku.
Néanmoins, outre ce projet que j'ai surnommé « d'ethno -kazalište" i koji sam ranije spomenuo o svom radu na Ogrizoviću koji je namjeravao otkriti život sela početkom 20. stoljeća, projekt koji još treba doraditi i koji bi uključivao suradnju etnologa ili čak traženje hrvatskih muzeja , neka radna usmjerenja mi se čine već naprednim i perspektivnim.
Nakon što su izvršili prijevode i objavili prve od njih, tri drame iz ciklusaGlembajevi Miroslava Krleže (Gospoda Glembajevi,U agoniji,Leda) nepostojeći u francuskom izdanju čini mi se da se mora konačno predstaviti francuskom čitateljstvu. Trenutačno čekam suglasnost Društva hrvatskih pisaca koje u ime Akademije upravlja pravima na djelo ovog autora za izdavanje izdanja s Prozorom.
Depuis quelques temps aussi, je travaille beaucoup sur les comédies ragusaines des XVIIe et 18. stoljeća, te poznate smješnice, od kojih sam preveo desetak tekstova. Jako cijenim ove domaće kazališne forme koje svjedoče, među ostalim, io hrvatskom književnom bogatstvu i još uvijek razmišljam o knjizi koja bi istaknula dubrovačko kazalište koje je u Francuskoj nepravedno neshvaćeno.
Kao što sam rekao, drugi projekti su u fazi proučavanja ili u tijeku. Također, s velikim zadovoljstvom ću vam ih predstaviti kada budu završeni.
Ljerka Galić
u: mjesečnoMICA, srpanj 2021