Ulomak pogovora Branka Gavelle :

 

Najednom sam osjetio potrebu da svoj odnos prema Vojnoviću piscu ipak ne ostavim u približnosti oscilacije definitivno neprokontroliranih i nefiksiranih bilo negativnih, bilo positivnih reakcija. Ta se je približnost oscilacije očitovala u odnosu prema pojedinim dijelovima njegovih djela kao i prema tim djelima samim. Osjetio sam pak naročito kako moj odnos prema njegovom životu, prema pojedinim epizodama toga života, prema pokušajima i vlastitim, a i kruga ljudi s kojim sam zajedno doživljavao Vojnovića, kako su impresije, što smo ih stjecali u kontaktu s njim i njegovim djelovanjem, ostale mutne i bez staloženih kontura i kako su daleko od neke i približno fiksirane uravnoteženosti. I moramo reći da mi je sada postao upravo zamaman zadatak da tako na temelju ponovo oživljene prošlosti počnem u sebi graditi Vojnovićev portret, da pokušam pronaći izvore, krivulje i smjerove njegova stvaranja. Nije se tu radilo samo o faktima njegova života, manje ili više poznatima, jer bih u tom pogledu mogao relativno malo pridonijeti opsegu znanja o njegovom životu, nego o karakterološkoj ocjeni i shvaćanju Vojnovićevog vlastitog doživljanog odnosa prema činjenicama svoga života. Htio bih, pri tom, odmah na početku ukazati na interesantnu činjenicu, koja se odnosi doduše samo na jedan naoko sporedan fakat, ali koja može pridonijeti odgonetanju mnogih čudnih strana njegova života i na to, naime, da su i likovno veoma rijetki Vojnovićevi portreti (ja znam samo za jedan portret i za jednu fotografiju) koji bi bili bar približno vjerni, koji bi se, naime, usudili da ne ustuknu pred nevjerojatnom grotesknošću njegovog vanjskog izgleda (bista što su je lani otkrili u Dubrovniku nema s njim nikakve veze). Malen, nezgrapan, s nerazmjerno kratkim nogama i izbočenim donjim dijelom tijela, glave nerazmjerno sploštene, nerazmjerno uzanog, a visoko izbočenog čela ; napupčene i izbočene donje usnice ; glas mu je bio sličan sordiniranoj trompeti, oko maleno, kao uslikano u to lice, ali zato neobično živo i izražajno, a usprkos patkastom hodu s jako na van izivinutim stopalima, neobično živ, skladan i elegantan u svojim pokretima, veoma šarmantan u svom nastupanju tako da je tim svoju okolinu toliko osvajao te je i njegov izgled na neki čudan način dobivao naročit šarm.