top of page

Avant-propos

Depuis dix ans, j'ai entrepris la traduction française de nombreuses œuvres issues du répertoire dramaturgique croate de la fin du XIXe siècle à nos jours. C'était pour moi l'occasion de concilier mon engouement pour le théâtre et mon attachement à cette région du monde, son histoire et sa culture. En 2017, ce premier élan enthousiaste s'est complété d'un engagement dans une aventure éditoriale avec la création des Éditions Prozor qui comptent aujourd'hui une quinzaine de titres séparés en deux collections, l'une consacrée aux classiques et l'autre plus récente aux dramaturges croates contemporains. Au cours de cette étape éditoriale, il a fallu compléter les pièces publiées d'un appareil critique auquel ont collaboré des spécialistes reconnus. La méconnaissance de l'histoire culturelle, littéraire et théâtrale croate en France a nécessité que ces textes critiques soient souvent accompagnés de notes explicatives complémentaires à destination du lectorat francophone. À cette occasion, je remercie chaleureusement Snježana Banović, Antonija Bogner-Šaban et Miloš Lazin qui ont participé activement à l'existence des Éditions Prozor et contribué à la réalisation de ce Petit lexique du théâtre croate par des présentations biographiques rédigées au gré des publications.

     Mais si la matière première de ce petit lexique existait en partie dans les publications passées des Éditions Prozor, ce fut cependant la lecture fortuite de la pièce La démission (Ostavka – 1986) de Čedo Prica (1931-2009) qui détermina la réalisation de cet ouvrage. Avec cette pièce évoquant la réforme du théâtre croate entreprise par Stjepan Miletić au tournant des XIXe et XXe siècles, s'affirmait la revendication d'une histoire théâtrale croate spécifique dans sa diversité, construite comme toujours dans les Balkans, sur des influences aussi bien régionales, nationales ou européennes qu'historiques et artistiques. Depuis, d'autres ouvrages m'ont permis d'enrichir ma connaissance d'une histoire du théâtre croate étroitement liée à celle de cette Croatie partagée entre Europe centrale et bassin méditerranéen, Orient et Occident, et traversée par des courants littéraires qui ont marqué en profondeur la dramaturgie européenne.
     Sur un peu plus d'un siècle – de 1860 à 1980 – une vie et une production théâtrales exceptionnellement riches ont offert un panel de grands noms parmi les dramaturges, directeurs de théâtre, metteurs en scène, décorateurs, comédiens, théâtrologues, qui méritaient une présentation, aussi succincte soit-elle, dans un lexique français, inexistant jusque-là. Le Petit lexique du théâtre croate se présente ainsi sous la forme d’un ouvrage de 96 pages consacré à 52 personnalités majeures du théâtre croate de la seconde moitié du XIXe siècle à nos jours. Naturellement, il a fallu faire des choix parmi tous les acteurs de cette grandiose odyssée artistique. Que les absents ne s'en estiment surtout pas lésés.

                                            Nicolas Raljević






 

Petit_lexique_du_théâtre_croate_(186

Predgovor

Prije deset godina krenuo sam na francuski jezik prevoditi djela iz hrvatskog kazališnog repertoara s kraja 19. stoljeća do naših dana. Time sam objedinio svoju strast za kazalištem i vezanost za taj dio svijeta, njenu povijest i kulturu. Početni zanos entuzijastički se 2017. razvio u nakladničku pustolovinu osnivanjem nakladničke kuće Éditions Prozor, koja danas broj petnaestak naslova s dvjema kolekcijama, jednoj posvećenoj klasičnim, drugoj namijenjenoj suvremenim hrvatskim dramaturzima. Urednička je koncepcija sugerirala da se prijevodi kazališnih komada poprate kritičkim aparatom na kojemu su surađivali priznati stručnjaci. Neupućenost na koju nailazimo u Francuskoj po pitanju hrvatske kulturne, književne odnosno dramske povijesti iziskivala je da se kritički tekstovi oslone i na dodatna objašnjena kako bi se frankofonom čitatelju predočila cjelovita slika. Ovom prilikom toplo zahvaljujem Snježani Banović, Antoniji Bogner-Šaban i Milošu Lazinu koji su biografskim osvrtima koji su objavljivani uz nove naslove aktivno sudjelovali u uobličavanju Éditions Prozor te doprinijeli da se realizira ovaj Mali leksikon hrvatskoga kazališta.
     No koliko god da je prvotna materija ovog malog leksikona dijelom postojala u prethodnim izdanjima naklade Éditions Prozor, drama Čede Price Ostavka iz 1986. koju sam pročitao igrom slučaja ključni je moment koji odredi da uopće dođe do realizacije ovoga djela. S komadom koji evocira reformu hrvatskoga kazališta koju je na prelasku s 19. na 20. stoljeće začeo Stjepan Miletić afirmirao se zahtjev za hrvatskom kazališnom povijesti specifičnom u svojoj raznolikosti, iznikloj, kao što to biva na Balkanu, kako kroz regionalne, nacionalne i europske utjecaje tako i kroz povijesna i umjetnička prožimanja. Od tada su mi i druga djela omogućila da upotpunim svoja saznanja o povijesti hrvatskoga kazališta u bliskom dodiru s Hrvatskom u kojoj se susreću Srednja Europa i Mediteran, Istok i Zapad, a kojom teku književne struje koje su dubinski odredile europsku dramaturgiju.
     Razdoblje koje nadilazi stoljeće — od 1860. do 1980. — polučilo je izuzetno raskošan kazališni život i produkciju istaknuvši velika imena među dramaturzima, ravnateljima kazališta, redateljima, dekoraterima, glumcima, teatrolozima, a koji su zasluživali da ih se predstavi makar i ovako sažeto, ali na francuskom jeziku što je uopće premijera. Mali leksikon hrvatskoga kazališta djelo je na 96 stranica koje se protežu od druge polovice 19. stoljeća do danas a posvećene su pedeset i dvjema ključnim osobnostima hrvatskoga kazališta. Pritom je među protagonistima te grandiozne umjetničke odiseje bilo neophodno načiniti izbor, neka nam odsutni ne zamjere.
                  
                                             Nicolas Raljević



 

bottom of page